
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 496/2015
29.04.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić-Momirović, članova veća, u parnici tužioca V.Ć., iz K., čiji je punomoćnik S.M., advokat iz S., protiv tužene T.š., iz K., radi poništaja odluka o izboru kandidata po raspisanom konkursu, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4244/14 od 17.12.2014. godine, u sednici održanoj 29.04.2015. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4244/14 od 17.12.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 4244/14 od 17.12.2014. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Knjaževcu P1 25/14 od 17.10.2104. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da sud poništi kao nezakonitu odluku br. 9/77 od 10.02.2012. godine o izboru sekretara tužene ustanove i odluku Školskog odbora tužene br. 7/29 od 25.12.2012. godine kojom je odbijen prigovor tužioca, te da se tužena obaveže da tužioca primi u radni odnos na radno mesto sekretara škole. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana. U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, dok se revizijom ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 408. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti. U postupku po žalbi, drugostepeni sud nije propustio da primeni niti je nepravilno primenio odredbe procesnog zakona, što bi bilo ili moglo biti od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, dana 14.11.2012. godine tužena je objavila oglas u listu P. za prijem u radni odnos na neodređeno vreme sekretara ustanove. Po objaljenom konkursu, uslov za prijem u radni odnos je da je kandidat diplomirani pravnik – master, ili diplomirani pravnik koji je stekao visoko obrazovanje na osnovnim studijama u trajanju od četiri godine, s tim što su prijavljeni kandidati dužni da dostave dokaz o stručnoj spremi, uverenje o zdravstvenom stanju i uverenje o državljanstvu. Na osnovu prispele dokumentacije 11 kandidata, među kojima je i tužilac, zamenik direktor škole je posle obavljenog razgovora sa kandidatima 10.12.2012. godine doneo odluku kojom je na osnovu konkursa za oglašeno radno mesto izabran kandidat M.C. Prigovor tužioca protiv navedenog rešenja o izboru kandidata je odbijen odlukom Školskog odbora tužene od 25.12.2012. godine.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtev odbili.
Prema odredbi člana 62. stav 3. tačka 17. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, („Službeni glasnik RS“ br. 72/09), direktor škole odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenih, dok je u stavu 4. tog člana propisano da u slučaju privremene odsutnosti ili sprečenosti direktora da obavlja tu dužnost, zamenjuje ga nastavnik, vaspitač i stručni saradnik u ustanovi na osnovu ovlašćenja direktora, odnosno organa upravljanja, u skladu sa zakonom. Odredbom člana 130. navedenog zakona propisan je postupak za prijem u radni odnos na osnovu konkursa. Direktor raspisuje konkurs i posle sprovedenog postupka vrši izbor kandidata za prijem u radni odnos i o tome donosi odluku (st. 3, 4. i 5.). Kandidat nezadovoljan odlukom o izabranom kandidatu ima pravo prigovora organu upravljanja (stav 6.). Ako organ upravljanja ne odluči u utvrđenom roku o prigovoru ili ako je kandidat nezadovoljan drugostepenom odlukom može da se obrati nadležnom sudu u roku od 15 dana (stav 8.).
U konkretnom slučaju zamenik direktor škole je na osnovu člana 62. stav 3. tačka 17. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja dana 10.12.2012. godine doneo odluku o izboru kandidata na radno mesto sekretara ustanove, u statusu zaposlenog na neodređeno vreme. Izabrani kandidat je ispunjavao uslove konkursa, a tužilac je iskoristio pravna sredstva za internu i sudsku zaštitu, podnošenjem prigovora školskom odboru tužene, koji je odbijen, te podnošenjem tužbe u ovom sporu, što je u skladu sa članom 130. stav 8. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. S obzirom na izloženo, odluka tužene o izboru kandidata je zakonio doneta, iz čega sledi da su nižestepeni sudovi pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev za poništaj osporenih odluka.
Tužilac u žalbi, a sada i u reviziji navodi da je u postupku prijema u radni odnos na osnovu konkursa povređeno načelo zabrane diskriminacije, ali po oceni Vrhovnog kasacionog suda ovi revizijski navodi nisu osnovani, iz razloga što su svi učesnici imali ravnopravan tretman pre donošenja osporenih odluka, jer su pozvani na razgovor povodom konkursa, a nakon toga je zamenik direktora škole, koristeći svoje diskreciono pravo, izabrao kandidata koji ispunjava uslove konkursa, iz čega proizlazi da tužilac ni po jednom kriterijumu nije doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica, pa u konkretnom slučaju nije reč o diskriminaciji iz člana 18. i 19. Zakona o radu. Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
Predsednik veća-sudija
Milomir Nikolić,s.r.