
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 506/2020
26.11.2020. godina
Beograd
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2515/19 od 02.10.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2515/19 od 02.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2681/15 od 21.05.2019. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P1 2681/15 od 22.11.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti tog suda. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog manje isplaćenih plata do dvostrukog iznosa plata, za period od 12.10.2012. godine do 12.10.2015. godine, isplati ukupan iznos od 1.644.881,19 dinara sa zakonskom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje tužiocu, za period od 12.10.2012. godine do 12.10.2015. godine, na iznose navedene u stavu drugom izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 233.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršenje do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2515/19 od 02.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2681/15 od 21.05.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilac je izjavio odgovor na reviziju tužene.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 72/11, 49/2013 – US, 74/2013 – US, 55/14, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Predmet tražene pravne zaštite je naknade štete zbog manje isplaćenih plata do dvostrukog iznosa plata, koju tužilac potražuju s obzirom da je rešenjem tužene od 23.05.2011. godine sa radnog mesta – ... u Odeljenju za ... u UKP raspoređen na radno mesto – poslovi ... u Službi za ... . Pravnosnažnom presudom je usvojen tužbeni zahtev, a visina naknade je utvrđena na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka.
O ovom pravu tužioca i visini tražene naknade sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u svemu u skladu sa pravnim stavom zauzetim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda 13.10.2020. godine, prema kojem lica, zaposleni koji su pre stupanja na rad u Službu za borbu protiv organizovanog kriminala i Službu za otkrivanje ratnih zločina bili radno angažovani u MUP-u imaju pravo na dvostruki iznos plate, koju bi ostvarila na poslovima i zadacima u tom ministarstvu uz ograničenje iz odredbe člana 18. stav 1. Zakona o organizaciji inadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela.
Stoga, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse, ili novog tumanječa prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2 tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. stav 1. i 3.).
Odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kom članu revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate razlike zarade do dvostrukog iznosa podneta je Prvom osnovnom sudu u Beogradu 12.10.2015. godine, a kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 495.000,00 dinara. Podneskom od 13.11.2018. godine tužilac je preinačio tužbu tako što je povećao tužbeni zahtev na iznos od 1.644.881,19 dinara, što predstavlja revizijom pobijeni deo pravnosnažne presude.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena, u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić