Rev2 511/2022 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 511/2022
09.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Jelice Bojanić Kerkez i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mirjana Gros, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Vojvodina šume“ Petrovaradin, čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi utvrđenja i sprečavanja daljeg zlostavljanja na radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3103/21 od 25.11.2021. godine, u sednici održanoj 09.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3103/21 od 25.11.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3103/21 od 25.11.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Subotici P1 4/19 od 16.09.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev koji glasi: „Utvrđuje se da je od strane BB zaposlene kod tuženog na poslovima šefa Šumske Uprave ... nad tužiocem AA iz ..., br. .., zaposlenim u JP „Vojvodinašume“ Petrovaradin, ogranak ŠG „...“ na poslovima poslovođe u šumarstvu u ŠU ... kao njenom potčinjenom na poslu u dužem vremenskom periodu, a najintenzivnije od 20.02.2019. godine pa do podnošenja tužbe izvršeno zlostavljanje na radu koje se sastoji u vređanju, ponižavanju, omalovažavanju, širenju neistina o tužiocu, izolovanju, nedavanju nikakvih poslova, oduzimanju sredstava rada, neosnovanom prijavljivanju i iniciranju višestrukih kontrola na terenu, čime je kod tužioca izazivala strah od otkaza i za egzistenciju i stvarala prema njemu neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje, a što je sve imalo za cilj da se ugrozi zdravlje, ugled i dostojanstvo tužioca. Zabranjuje se BB, zaposlenoj kod tuženog svako ponašanje prema tužiocu AA koje predstavlja zlostavljanje na radu i to pre svega vređanje, ponižavanje, omalovažavanje, širenje neistina o tužiocu, izolovanje, nedavanje nikakvih poslova, oduzimanje sredstava rada, neosnovano prijavljivanje i neopravdano prekomerno nadziranje rada, stvaranje atmosfere straha od otkaza i za egzistenciju i svako drugo ponašanje koje predstavlja zlostavljanje na radu, te se nalaže tuženom da svoju zaposlenu BB onemogući u svakom daljem ponašanju prema tužiocu koje predstavlja zlostavljanje na radu, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Obavezuje se tuženi JP „Vojvodinašume“ Petrovaradin da tužiocu AA isplati iznos od 700.000,00 dinara na ime nematerijalne štete i to 350.000,00 dinara zbog duševnih bolova koje trpi zbog povrede ugleda i dostojanstva i prava ličnosti i 350.000,00 dinara na ime nematerijalne štete zbog straha koji trpi za svoje zdravlje, svoju i egzistenciju svoje porodice, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate pod pretnjom prinudnog izvršenja. Po pravnosnažnosti presude nalaže se njeno javno objavljivanje. Obavezuje se tuženi da tužiocu isplati troškove parničnog postupka u roku od 15 dana u slučaju docnje sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do konačne isplate pod pretnjom prinudnog izvršenja“. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 219.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3103/21 od 25.11.2021. godine, žalba tužioca je delimično usvojena, tako što je presuda Višeg suda u Subotici P1 4/19 od 16.09.2021. godine preinačena u delu odluke o troškovima postupka na taj način što je odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova postupka preko iznosa od 142.500,00 dinara, dok je žalba tužioca u preostalom delu odbijena i u tom delu prvostepena presuda potvrđena, i odbijeni zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka i predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu odredbe člana 404. ZPP, radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana.

Tuženi je dao odgovor na reviziju.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje zlostavljanja na radu tužioca, uz zahtev za sprečavanje daljeg zlostavljanja i naknadu nematerijalne štete, a pravnosnažnom odlukom odlučeno je odbijanjem tužbenog zahteva. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačenja sudske prakse i novog tumačenja prava, u pogledu primene člana 6. i 31. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, kojim je definisan pojam zlostavljanja i izvršioca zlostavljanja, kao i pravilo o teretu dokazivanja, a revident uz reviziju nije dostavio drugačije pravnosnažne odluke koje bi ukazvale na potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pri tom, pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na koje navodi revizije ukazuju, ne predstavlja razlog za izuzetnu dozvoljenost revizije.

Iz navedenih razloga, nema mesta odlučivanju o reviziji kao posebnoj, pa je primenom člana 404. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), pa je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi utvrđenja i sprečavanja daljeg zlostavljanja na radu i naknade štete tužilac je podneo 17.10.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 700.000,00 dinara.

Članom 29. stav 1. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“ br. 36/10) propisano je da zaposleni koji smatra da je izložen zlostavljanju od strane poslodavca sa svojstvom fizičkog lica ili odgovornog lica u pravnom licu može protiv poslodavca da podnese tužbu pred nadležnim sudom u roku iz člana 14. stav 2. ovog zakona, dok je članom 29. stav 4. istog zakona, između ostalog, propisano da je spor iz stava 1. ovog člana radni spor.

Prema članu 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je dozvoljena u parnicama iz radnih odnosa u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu nisu predviđena posebna pravila o dozvoljenosti revizije. Iz navedenih razloga se u sporu radi utvrđenja zlostavljanja na radu, koji predstavlja radni spor, shodno primenjuju pravila o dozvoljenosti revizije iz člana 441. i člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju, ne radi se o sporu o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa, pa kako pobijana vrednost predmeta spora zahtevane naknade nematerijalne štete od 700.000,00 dinara, ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Troškovi revizijskog postupka tuženom nisu bili potrebni, u smislu odredbe člana 154. stav 1. ZPP, pa je Vrhovni kasacioni sud odluku kao u stavu trećem izreke doneo primenom odredbe člana 165. stav 1. istog zakona.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić