Rev2 526/2016 radno pravo; višak zaposlenih

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 526/2016
15.03.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u radnom sporu tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik advokat Dejan Mraković iz ..., protiv tuženog „BB“ ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4497/14 od 23.07.2015. godine, u sednici održanoj 15.03.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tužioca i PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4497/14 od 23.07.2015. godine, tako što se odbija kao neosnovana žalba tuženog i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Čačku P1 br.21/14 od 25.07.2014. godine.

OBAVEZUJE SE tuženi da tužiocu na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 33.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema otpravka ove presude.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku P1 br.21/14 od 25.07.2014. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i poništeno je rešenje o otkazu ugovora o radu tuženog br.... od 23.12.2010. godine kao nezakonito, pa je tuženi obavezan da tužioca vrati na posao i rasporedi ga na radno mesto koje odgovara njegovom znanju i radnim sposobnostima. Tuženi je obavezan da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 214.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4497/14 od 23.07.2015. godine, preinačena je navedena prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje tuženog broj ... od 23.12.2010. godine kojim mu je otkazan ugovor o radu i da se tuženi obaveže da ga vrati na posao i rasporedi na radno mesto koje odgovara njegovom zvanju i radnim sposobnostima. Odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.

Protiv navedene pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14) koji se u ovom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. istog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana zbog pogrešno primenjenog materijalnog prava.

U postupku nije učinjena bitna povreda iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog do 23.12.2010. godine, kada mu je pobijanim rešenjem otkazan ugovor o radu od 01.10.2002. godine, zbog prestanka potrebe za njegovim radom. Kod tuženog je najpre bio zaposlen na poslovima rukovodioca gradilišta da bi od 2008. godine ti poslovi bili preimenovani kao poslovi poslovođe, koje je tužilac nastavio da obavlja. U prvo vreme je radio na poslovima mašinske ugradnje asfalta ali je zbog zdravstvenih problema sa očima usled visoke temperature asfalta, (a nakon obavljenog veštačenja) nastavio da radi na gradilištima u gradu. U to vreme je kod tuženog na poslovima poslovođe bilo devet izvršilaca uključujući i tužioca a tuženi je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova od 29.08.2008. godine i Planom godišnjih potreba za zaposlenima u 2011. godini od 08.12.2010. godine, predvideo postojanje osam izvršilaca na poslovima poslovođe, tako da je jedan bio višak. Tuženi nije bio u obavezi da donosi program rešavanja viška zaposlenih jer je prestala potreba za radom manje od deset zaposlenih. Na sve izvršioce na poslovima poslovođe tuženi je trebao da primeni kriterijume iz Aneksa 2 Kolektivnog ugovora kod poslodavca od 26.02.2009. godine za utvrđivanje viška zaposlenih i to po tom redosledu: 1) izjašnjenje zaposlenog, s tim da poslodavac nije u obavezi da proglasi viškom zaposlenog koji se prijavi na poziv i 2) rezultati rada koji se utvrđuju na osnovu obrazložene ocene neposrednog rukovodioca zasnovane na sledećim elementima: ostvarene uštede u materijalu i vremenu, poštovanje radne i tehnološke discipline, blagovremeno izvršavanje radnih naloga, poslova i radnih zadataka, angažovanje na dodatnim i drugim poslovima u cilju potpunije iskorišćenosti radnog vremena. Rezultati rada se utvrđuju za period od godinu dana koji prethodi ocenjivanju 3) ako zaposleni ostvaruju jednake rezultate rada primenjuje se kriterijum odnos zaposlenog prema radnim obavezama. Rezultate rada i odnos zaposlenog prema radnim obavezama utvrđuje neposredni rukovodilac zaposlenog uz saglasnost generalnog direktora i predstavnika poslodavca. U oceni rezultata rada za tužioca raspoređenog na radno mesto poslovođe navedeno je: nepoštovanje radne i tehnološke discipline, nije koristan za šire angažovanje na dodatnim i drugim poslovima, a iskorišćenost radnog vremena veoma mala. Ovu ocenu rezultata rada za tužioca sačinio je njegov neposredni rukovodilac VV koji je saslušan kao svedok, naveo je da je takva ocena za tužioca data isključivo iz razloga što nije pokazivao interesovanje za dodatno stručno osposobljavanje. Tužiocu je po prestanku otkaza ugovora o radu isplaćena otpremnina, a na poslovima tužioca nakon toga tuženi nije zaposlio drugo lice.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostepeni sud i po nalaženju ovoga suda zaključio da je pobijano rešenje o otkazu nezakonito doneto, u situaciji kada Aneksom 2 Kolektivnog ugovora tuženog nije predviđen kao elemenat prilikom utvrđivanja kriterijuma rezultata rada i ocene rezultata rada zaposlenih, interesovanje radnika za dodatno stručno osposobljavanje, a što je bio isključivi razlog da tužilac bude utvrđen kao višak na poslovima poslovođe. Pored toga, pravilno je stanovište prvostepenog suda da s obzirom na to da su Aneksom 2 utvrđeni kriterijumi za određivanje koji je od više zaposlenih na istim poslovima biti višak u slučaju smanjenja broja izvršilaca, da to podrazumeva detaljno obrazloženu ocenu rezultata rada za svakog od zaposlenog koji se porede, sa opisom svakog od elemenata kriterijuma; što u konkretnom slučaju tuženi nije učinio jer ocena rezultata rada tužioca i ostalih zaposlenih na tom radnom mestu ne sadrži detaljno obrazloženu ocenu rada za tužioca i druge upoređivane zaposlene prema taksativno navedenim merilima i kriterijumima iz ovog aneksa pa je pobijano rešenje nezakonito.

Osnovano se revizijom tužioca ukazuje da je mišljenje neposrednog rukovodioca dato paušalno jer ne sadrži detaljno obrazloženu ocenu rezultata rada tužioca i drugih zaposlenih na tom radnom mestu, s obzirom da su Aneksom 2 Kolektivnog ugovora tuženog taksativno propisani elementi merila i kriterijuma za ocenu rezultata rada svakog od zaposlenih koji se porede, a koji u konkretnom slučaju nisu na taj način primenjeni, već je naprotiv na osnovu iskaza neposrednog rukovodioca, utvrđeno da je tužilac utvrđen kao višak isključivo iz razloga što nije pokazivao interesovanje za dodatno stručno osposobljavanje; a što na osnovog ovog Aneksa nije bilo predviđeno kao kriterijum za utvrđivanje viška.

Iz tog razloga, kao i zato što ocena rezultata rada za tužioca i za ostale upoređivane zaposlene na tom radnom mestu ne sadrži obrazloženu ocenu rada prema taksativno navedenim kriterijumima iz Aneksa 2, kao što je to pravilno zaključio i prvostepeni sud, to je i po stanovištu ovoga suda pobijano rešenje nezakonito doneto jer nisu bili ispunjeni uslovi da se tužiocu otkaže ugovor o radu na osnovu člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu, zbog čega je osnovan zahtev tužioca za vraćanje na rad na osnovu člana 191. Zakona o radu.

Pravilno je odlučeno i o troškovima prvostepenog postupka na osnovu člana 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke ove presude.

Kako je tužilac uspeo u revizijskom postupku to mu pripada tražena naknada za naknadu troškova sastava revizije prema opredeljenom zahtevu, zbog čega je odlučeno kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 165. stav 2. u vezi članova 163. stav 2, 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Kako troškovi odgovora na reviziju ne predstavljaju troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP, to je o ovom zahtevu odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić