Rev2 579/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i dr.primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 579/2021
26.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., koju zastupa Rade Mitrović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Vlasotince, koju zastupa Opštinski pravobranilac Opštine Vlasotince, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2451/20 od 15.10.2020. godine, u sednici veća održanoj 26.05.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2451/20 od 15.10.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2451/20 od 15.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 651/19 od 17.07.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tužena obaveže da tužilji na ime razlike neto zarade za mesec novembar 2016. godine isplati iznos od 1.514,92 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.12.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilji na navedeni iznos zarade obračuna i uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2451/20 od 15.10.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Polazeći od razloga zbog kojih je tužilja izjavila reviziju, Vrhovni kasacioni sud je najpre razmotrio da li reviziju treba izuzetno dozvoliti u smislu odredaba člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14) – u daljem tekstu: ZPP.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli posebna revizija, jer u konkretnom slučaju ne postoji nijedan od razloga navedenih u odredbi člana 404. stav 1. ZPP zbog kojih bi reviziju trebalo izuzetno dozvoliti. Naime, nema razloga koji ukazuju na potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, u cilju ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, niti je tužilja o tome priložila odgovarajuće presude.

Sledom navedenog, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio posebnu reviziju, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljnost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu podneta je 24.10.2019. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužilje nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić