
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 58/2020
31.03.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ...., čiji su punomoćnici Miladin Dabetić i Ranko Dabetić, advokati iz ..., protiv tuženog JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija“, sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Marko Milutinović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3092/18 od 01.03.2019. godine, u sednici održanoj 31.03.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE, presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3092/18 od 01.03.2019. godine, tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tužioca i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1947/17 od 21.05.2018. godine.
OBAVEZUJE SE tužilac da tuženom na ime troškova postupka revizije plati 66.000,00 dinara.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1947/17 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi, kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu br. ... od 16.05.2017. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu br. ... od 01.04.2002. godine i svi prateći aneksi ugovora, zahtev tužioca da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad, na odgovarajuće radno mesto, koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, kao i zahtev tužioca za naknadu troškova postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka plati 4.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3092/18 od 01.03.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke i poništeno je, kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu br. ... od 16.05.2017. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu br. ... od 01.04.2002. godine i svi prateći aneksi ugovora i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke i odbačena tužba o zahtevu tužioca da se obaveže tuženi da tužioca vrati na odgovarajuće radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u delu stava prvog i stava drugog izreke prvostepene presude i obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova postupka, koje je imao pred prvostepenim sudom plati 103.500,00 dinara, sa kamatom od dana izvršnosti presude do isplate, a preko dosuđenog iznosa odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka pred prvostepenim sudom i odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova postupka u iznosu od 103.500,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova žalbenog postupka plati 33.000,00 dinara. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tuženog osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme 20.04.2000. godine, na poslovima ..., sa četvrtim stepenom stručne spreme i zanimanjem tehničar drumskog saobraćaja. Tužilac je prilikom zasnivanja radnog odnosa tuženom dostavio diplomu o stečenom položenom maturskom ispitu Saobraćajno tehničke škole u Zemunu od 31.01.2000. godine, na osnovu koje su stranke kasnije zaključile ugovor o radu 01.04.2002. godine, kojim je tužilac raspoređen na iste poslove za koje je predviđena stručna sprema SS/IV, društvena ili tehnička struka. Dopisom Saobraćajno tehničke škole u Zemunu od 17.02.2017. godine, tuženi je obavešten da tužiocu nije izdata diploma o četvrtom stepenu stručne spreme, obrazovni profil tehničar drumskog saobraćaja, da se isti ne nalazi u matičnoj knjizi, niti u registru upisanih učenika, da su delovodni broj diplome i broj matične knjige nepostojeći, a potpisi odeljenskog starešine i direktora nepoznati. Spornim rešenjem o otkazu ugovora o radu od 16.05.2017. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu od 01.04.2002. godine jer je poslodavcu dostavio diplomu o stečenom srednjem obrazovanju u trajanju od četiri godine, za obrazovni profil – tehničar drumskog saobraćaja, koja nije verodostojna javna isprava, na osnovu koje je od 01.04.2002. godine, raspoređen na poslove za koje je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova predviđen četvrti stepen stručne spreme, čime je učinio povredu radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu, u vezi člana 6. Ugovora o radu i člana 4. stav 1. tačka 3. Zakona o radu i nepoštovanje radne discipline iz člana 179. stav 3. tačka 6. i 8. istog zakona. Donošenju spornog rešenja prethodilo je dostavljanje upozorenja o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu od 20.04.2017. godine, kojim je tužilac upozoren na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, zbog povreda radnih obaveza i nepoštovanja radne discipline navedenih u rešenju o otkazu ugovora o radu.
Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio, kao neosnovan zahtev tužioca, s obzirom da je smatrao da je tužilac postupio suprotno odredbi člana 15. stav 1. tačka 3. Zakona o radu, jer je prilikom zaključenja ugovora o radu od 01.04.2002. godine, tuženom predao diplomu koja nije verodostojna javna isprava, te da je neobaveštavanjem tuženog da je prilikom zaključenja ugovora o radu predao falsifikovanu ispravu o stručnoj spremi, kao i predajom tuženom falsifikovane diplome učinio povredu radne obaveze i nepoštovanje radne discipline. Odlučujući o prigovoru zastarelosti iz člana 184. Zakona o radu, prvostepeni sud je smatrao da je u ovom slučaju reč o produženoj povredi radne obaveze, zbog čega nije protekao objektivni rok zastarelosti propisan navedenom odredbom zakona, kao i da nije protekao ni subjektivni rok zastarelosti, jer je tuženi saznao za činjenice koje su osnov za davanje otkaza iz dopisa škole od 17.02.2017. godine, koje je primio 06.03.2017. godine, a rešenje o otkazu je doneto 16.05.2017. godine.
Odlučujući o žalbi tužioca drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i usvojio zahtev tužioca, primenom člana 184. Zakona o radu. Drugostepeni sud je smatrao da je zaposleni predajom poslodavcu falsifikovane diplome srednje škole poslodavca doveo u zabludu u pogledu stepena stručne spreme i da je na taj način učinio svršenu povredu radne obaveze i radne discipline, u kojoj situaciji objektivni rok za davanje otkaza ugovora o radu od strane poslodavca treba računati od dana zaključenja ugovora o radu sa stepenom stručne spreme u pogledu koje je zaposleni poslodavca doveo u zabludu, pa s obzirom da je između stranaka zaključen ugovor o radu 01.04.2002. godine, na osnovu koga je tužilac kod tuženog zasnovao radni odnos sa četvrtim stepenom stručne spreme, sa zanimanjem tehničar drumskog saobraćaja, na poslovima ..., a da je do donošenja sporenog rešenja o otkazu ugovora o radu 04.05.2017. godine, protekao objektivni rok iz člana 184. stav 1. Zakona o radu, to je zaključio da je sporno rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito, sa kojih razloga je preinačio prvostepenu presudu i usvojio zahtev tužioca.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, osnovano se navodima revizije osporava pravilnost primene materijalnog prava.
Članom 14. stavom 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br.70/2001 i 73/2001), koji se primenjivao u vreme zaključenja ugovora o radu od 01.04.2002. godine, koji ugovor je zaključen na osnovu falsifikovane diplome o stečenom položenom maturskom ispitu Saobraćajno tehničke škole u Zemunu, bilo je propisano da je zaposleni dužan da obavesti poslodavca, pre zaključenja ugovora o radu, o svom zdravstvenom stanju ili drugim okolnostima koje bitno utiču na obavljanje poslova za koje zasniva radni odnos ili mogu da ugroze život i zdravlje drugih lica, dok je stavom 3. istog člana propisano, da u slučaju da zaposleni ne postupi u skladu sa stavom 1. ovog člana, poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu. Članom 16. stavom 3. istog zakona, propisano je da je zaposleni dužan da, prilikom zasnivanja radnog odnosa, poslodavcu dostavi dokumenta kojima se dokazuje ispunjenost uslova za rad.
Članom 15. tačkom 3) Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 75/14), koji se primnjuje u vreme donošenja spornog rešenja, propisano je da je zaposleni dužan da obavesti poslodavca o bitnim okolnostima koje utiču ili bi mogle da utiču na obavljanje poslova utvrđenih ugovorom o radu. Članom 26. stavom 1. istog zakona propisano je da je kandidat dužan da, prilikom zasnivanja radnog odnosa, poslodavcu dostavi isprave i druge dokaze o ispunjenosti uslova za rad na poslovima za koje zasniva radni odnos, utvrđenih pravilnikom. Članom 179. stavom 3. tačkom 6) propisano je, da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, i to ako je dao netačne podatke koji su bili odlučujući za zasnivanje radnog odnosa, a tačkom 8) ako ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Članom 184. stavom 1. istog zakona, propisano je da otkaz ugovora o radu iz člana 179. tač. 1) i stav 2. i 3. ovog zakona poslodavac može dati zaposlenom u roku od šest meseci od dana saznanja za činjenice koje su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od godinu dana od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza.
Iz napred citiranih odredbi Zakona o radu koji se primenjivao u vreme zaključenja ugovora o radu od 01.04.2002. godine i koji se primenjuje u vreme donošenja spornog rešenja sledi, da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom ako mu je ovaj dao netačne podatke koji su bili odlučujući za zasnivanje radnog odnosa. Odlučujući podaci tiču se stručne spreme, odnosno obrazovanja, radne sposobnosti, radnog iskustva, položenog stručnog ispita i drugih posebnih uslova od kojih zavisi uspešno obavljanje poslova za koje se zaposleni prima. Kod utvrđenog da je tužilac zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme 20.04.2000. godine, na poslovima ... sa četvrtim stepenom stručne spreme i zanimanjem tehničar drumskog saobraćaja, da je tužilac prilikom zasnivanja radnog odnosa tuženom dostavio falsifikovanu diplomu o stečenom položenom maturskom ispitu Saobraćajno tehničke škole u Zemunu od 31.01.2000. godine, na osnovu koje su stranke kasnije zaključile ugovor o radu 01.04.2002. godine, kojim je tužilac raspoređen na iste poslove za koje je predviđena stručna sprema SS/IV, društvene ili tehničke struke, to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak drugostepenog suda da je sporno rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito, jer je tužilac koristeći falsifikovanu diplomu postupio suprotno navedenim odredbama Zakona o radu, budući da je tuženom dostavio netačne podatke koji su bili odlučujući za zaključenje ugovora o radu 01.04.2002. godine, kojim je tužilac raspoređen na poslove za koje je predviđena stručna sprema SS/IV, društvene ili tehničke struke, sa kojih razloga se ponašanje tužioca koji je tuženom predao falsifikovanu diplomu o svom stručnom obrazovanju smatra takvim ponašanjem zbog kojeg tužilac ne može da nastavi rad kod tuženog, odnosno njegovo ponašanje je takvo da ne može da nastavi rad kod tuženog, koji otkazni razlog je propisan članom 179. stavom 3. tačkom 6. i 8. Zakona o radu, koji se primenjuje u vreme donošnja spornog rešenja, a koji otkazni razlog je bio propisan i Zakonom o radu koji se primenjivao u vreme kada je tužilac tuženom predao falsifikovanu diplomu. Predaja neverodostojne (falsifikovane) dipolome o stečenom obrazovanju, kao dokaz o ispunjenosti uslova za zasnivanje radnog odnosa, predstavlja povredu radne obaveze u produženom trajanju, pa kako je tužilac predajom falsifikovane diplome tuženog doveo u zabludu u pogledu činjenice o stručnoj spremi i u zabludi ga održavao sve vreme trajanja radnog odnosa zaključenog na osnovu takve diplome, to se radi o produženoj povredi radne obaveze, i kako je tuženi, odmah po saznanju da je diploma tužioca falsifikovana tužiocu dostavio upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu od 20.04.2017. godine, a nakon toga otkazao ugovor o radu rešenjem od 16.05.2017. godine, to objektivni rok za otkaz ugovora o radu propisan članom 184. Zakona o radu nije protekao.
Imajući u vidu napred navedeno, odnosno da je drugostepeni sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenio materijalno pravo, to je Vrhovni kasacioni sud preinačio drugostepenu odluku, odbio žalbu tužioca, kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu, sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke, primenom člana 416. stav 1. ZPP.
Odluka o troškovima postupka, doneta je na osnovu članu 165. stav 2. ZPP, s obzirom da je tuženi uspeo u postupku po reviziji, sa kojih razloga je obavezan tužilac da tuženom na ime troškova postupka po reviziji plati 66.000,00 dinara i sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić