Rev2 623/2020 3.5.15; prestanak radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 623/2020
23.12.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Mirjana Jovanović - Tomić, advokat iz ..., protiv tužene Muzičke škole „Isidor Bajić“ iz Novog Sada, koju zastupaju punomoćnik Slobodanka Petković, advokat iz ... i Pravobranilaštvo AP Vojvodine, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2701/19 od 18.11.2019. godine, u sednici održanoj 23.12.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2701/19 od 18.11.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1875/17 od 09.05.2019. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev tužilje je delimično usvojen. Stavom drugim izreke poništena su kao nezakonita rešenja direktora muzičke škole „Isidor Bajić“ broj .. od 12.09.2017. godine i rešenje Školskog odbora Muzičke škole „Isidor Bajić“ broj ..od 26.09.2017. godine. Stavom trećim izreke tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se poništi kao nezakonito rešenje direktora Muzičke škole „Isidor Bajić“ broj .. od 21.08.2017. godine, rešenje Školskog odbora Muzičke škole „Isidor Bajić“ broj .. od 12.09.2017. godine, da se tuženi obaveže da tužilju vrati na rad počev od dana prestanka radnog odnosa i prijavi je nadležnim organima obaveznog socijalnog osiguranja počev od dana prestanka radnog odnosa, da se obaveže tuženi da tužilji isplati na ime izgubljene zarade od prestanka radnog odnosa do vraćanja na rad iznose od po 18.883,00 dinara neto za svaki mesec proveden van radnog odnosa, kao i druga davanja koja pripadaju tužilji sa zakonskom zateznom kamatom na svaki takav iznos od dana dospeća do isplate, kao i da uplati za tužilju nadležnim organima obaveznog socijalnog osiguranja na mesečne iznose neto zarade kao osnovicu, doprinose za obavezno socijalno osiguranje u visini prema Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje na dan uplate, kao i da tuženi tužilji naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, odbijen je kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2701/19 od 18.11.2019. godine, žalba tužilje je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u odbijajućem delu i delu kojim je odlučeno da tužilja snosi svoje troškove postupka je potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je podnela odgovor na reviziju tužilje sa zahtevom za naknadu troškova tog odgovora.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 55/14) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano se revizijom tužilje ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. ZPP, jer je drugostepeni sud u obrazloženju presude ocenio bitne žalbene navode i naveo razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Bez uticaja su revizijski navodi o bitnoj povredi postupka iz člana 374. stav 1. u vezi članova 7. i 8. ZPP, učinjenoj u postupku pred drugostepenim sudom, s obzirom da je drugostepeni sud odlučivao na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je bila u radnom odnosu kod tužene od 2002. godine, raspoređena na poslove profesora ... . U toku 2013. godine tužilja je pokrenula postupak protiv tužene radi zaštite od zlostavljanja na radu pred Višim sudom u Novom Sadu koji nije okončan. U februaru 2016. godina tužilja je podnela zahtev tuženoj za status uzbunjivača kod tužene, na osnovu ukazivanja o nezakonitom raspolaganju novčanim sredstvima (donacije roditelja). Nakon donošenja Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, tokom 2012/2013. godine, kod tužene je obrazovan Tim za monitoring i evaluaciju nastavnog časa, koji vrši kontrolu rada nastavnika u smislu praćenja suštine njihovog rada na časovima i pripreme časa u cilju unapređenja nastave. Na školskom času održanom 01.03.2016. godine, u odeljenju koje pohađa učenica BB (B.B.), poslednjeg dana pred odlazak tužilje na bolovanje, tužilja je rekla učenicima da času prisustvuje pedagog VV, zbog toga što je tužilja pokrenula pitanje odgovornosti direktora škole povodom putovanja nastavnika – zaposlenih finansiranog novcem roditelja, da su nastavnici primali honorare od tog novca, te navela (između ostalog) kao lica koja su zloupotrebila novac škole nastavnike GG i DD (roditelje učenice BB), ističući da su se od tog novca mogli kupiti kompjuteri za školu. Zbog toga su roditelji ove učenice 07.03.2016. godine, podneli prijavu direktoru škole protiv tužilje (u kojoj se navodi događanje na školskom času) kome je bila prisutna njihova kćerka, te da je tužilja na taj način uznemirava i zahtevali da direktor preduzme mere da se takvo ponašanje spreči. Tužilja se o tome izjasnila pisanim putem 02.09.2016. godine, navodeći da učenica B.B. ima pravo da zna zašto je etiketirana i diskriminisana, da je razlog što direktor škole pravi razliku između učenika kada upravlja roditeljskim novcem, da učenica nije kriva zbog toga i da ne treba da se ljuti na učenike koji je etiketiraju, jer su oni žrtve druge vrste diskriminacije i da su roditelji dužni da joj objasne zašto ostali učenici sa apsolutnim pravom negoduju. Navela je da je na časovima informisala učenike o odredbama Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, o ceni pristupa punomoćnika tužilje na ročišta, što smatra svojim stradanjem, te objasnila učenicima da će novac za stradanje da nadoknadi tužena škola i da je njena namera da se obrati Školskom odboru sa zahtevom da direktor tužene novac za odštetu za stradanje tužilje refundira školi. Dana 22.03.2016. godine direktor tužene škole je doneo Odluku o organizovanju pojačanog internog nadzora i instruktivno – podagoškog uvida u rad tužilje, koji su vršili pedagog i psiholog u skladu sa svojim radnim vremenom (utorkom i petkom). Na svakom času kada su psiholog ili pedagog bili prisutni, tužilja ih je predstavljala učenicima i objašnjavala razloge njihovog prisustva, odnosno da je to zbog odgovornosti direktora tužene, a povodom putovanja nastavnika zaposlenih kod tužene novcem roditelja. Prosvetna inspekcija gradske uprave za obrazovanje je 02.06.2016. godine sačinila izveštaj o izvršenom stručno-pedagoškom nadzoru u kojem je (pored ostalog) navedeno da su prosvetni savetnici dana 18.03.2016. godine po zahtevu direktora škole izvršili vanredni pojedinačni stručno-pedagoški nadzor nad radom tužilje, da je na času ... nastavnica u više navrata učenicima govorila o sadržajima koji nisu u vezi sa nastavnim predmetom i sadržajem učenja, da je tokom oba nadzirana časa tužilja izražavala negodovanje što su prosvetni savetnici prisutni, da je obavljen razgovor sa tužiljom pre i nakon održanih časova uz negodovanja i optuživanja od strane tužilje da je izložena neopravdanom postupanju školske uprave i prosvetnih savetnika, probleme u komunikaciji sa školskom upravom, konfliktnom odnosu sa direktorom i stručnim saradnicima, negodovala i optuživala direktora, stručnu saradnicu i prosvetne savetnike da su neopravdano protiv nje i da čine brojne nepravilnosti i prekršaje u radu. Sebe je smatrala uzbunjivačem, a prosvetni savetnici su naveli da je komunikacija sa tužiljom bila krajnje neprimerena. U izveštaju su navedene mere za otklanjanje nepravilnosti i unapređenja rada i naloženo da se utvrdi odgovornost tužilje za učinjene propuste u komunikaciji sa učenicima, neprimerenu komunikaciju sa pojedinim odeljenjima i pojedincima i ogovornost za učinjene propuste u planiranju i realizaciji nastave ... o vođenju dokumentacije i evidencije, da se kontinuirano prati poštovanje mera za unapređivanje i otklanjanje nepravilnosti u radu datih u izveštaju, da se izrade planovi rada i pripreme za nastavu u skladu sa propisima u smislu prilagođavanja planova, metoda i oblika rada u skladu sa obrazovno-vaspitnim potrebama, te da se razmotri mogućnost vanrednog lekarskog pregleda tužilje i procena. Izveštaj je dostavljen tužilji 09.06.2016. godine. Direktor tužene je 05.09.2016. godine doneo odluku kojom je određen kontinuirani pedagoški nadzor, pedagoško-psihološke službe za tužilju u cilju praćenja izvršenja naloga iz izveštaja Prosvetne inspekcije, počev od 01.09.2016. godine u trajanju od 6 meseci.

Dana 30.09.2016. godine na školskom času ... za odeljenja II/1 i II/2 uz prisustvo psihologa ĐĐ, tužilja je otvorila čas predstavljanjem psihologa i razlozima njenog prisustva (jer je tužilja pokrenula pitanje odgovornost direktora povodom putovanja nastavnika novcem roditelja). Tema časa je bila „prava i zakoni“ pa je tužilja istakla da želi da raspravlja o toj temi sa učenicima, koji su nabrajali prava koja su im poznata, a nakon što je jedan učenik pomenuo pravo na zaštitu od zlostavljanja, tužilja se okrenula prema učenicima pitanjem: „Koga ja to zlostavljam?“. Zatim se približila učenici BB i u poluspuštenom položaju tela unela se u lice i pitala je povišenim tonom: „čime ja to tebe zlostavljam“. Atmosfera na času je postajala sve napetija uz razgovor nastavnice i učenika u glas, pa je učenica odgovorila da je tužilja uvredila pominjanjem putovanja njenih roditelja, nakon čega je usledio monolog tužilje u kome je navodila sve eventualne zloupotrebe nastavnika zaposlenih kod tužene, posle čega su neki učenici počeli da napuštaju čas, a čas su napustile i imenovana učenica i psiholog ĐĐ. Po završetku časa psiholog je sačinila pisanu Evaluaciju nastavnog časa u kome je detaljno opisano događanje na času, komunikacija tužilje i učenika, kao i da su učenici napuštali učionicu govoreći tužilji da ih ne zanima kršenje prava u njihovoj školi, da ne žele više da slušaju o tome i da je kraj časa. Psiholog je pored toga sačinila Intervenciju u kojoj su navedeni preduzeti koraci u pogledu saznanja da je na času došlo do verbalnog napada tužilje na učenicu BB koji je prekinut izlaskom svih učenika i psihologa sa časa, te da je psiholog obavila i sačinila Protokol razgovora sa učenicom, smirila je i ona je nastavila dalje pohađanje nastave. O tome je obavešten direktor škole i odeljenjski starešina, izvršena je analiza časa i razmatrane okolnosti, obavljen je razgovor sa majkom učenice i informisan kordinator Tima za zaštitu učenika od nasilja, zanemirivanja i zlostavljanja. Roditelji učenice su 04.10.2016. godine uputili pisani prigovor direktoru škole na rad tužilje u kojoj je između ostalog navedeno da se obraćaju treći put i da je na času ... 30.09.2016. godine, tužilja nastavila da ugrožava dostojanstvo njihove ćerke na opisani način. Pored toga navedeno je da dete boluje 8 godina od autoimune bolesti za koju je stres najopasniji okidač, te mole da se preduzmu odgovarajuće mere. Direktor škole je 07.10.2016. godine uputio obaveštenje tužilji o prigovoru koji su roditelji učenice podneli uz molbu da se izjasni u roku od 8 dana (uručeno 10.10.2016. godine). Dana 05.10.2016. godine održan je sastanak Tima za zaštitu učenika od nasilja, zanemarivanja i zlostvljanja na kome je pedagog upoznao članove time sa nadzorom nastave ... koji se vrši po naloženim merama prosvetnih savetnika. Psiholog koja je bila prisutna času 30.09.2016. godine upoznala je članove sa izveštajem i preduzetim koracima, kao i da će se o tome upoznati Savet roditelja. Jednoglasno je konstatovano da je tužilja svojim postupanjem na časovima ... prema učenici povredila njena prava i to pravo na kvalitetno obrazovanje i vaspitanje, ugrožavanje njene ličnosti i podršku njenom svestranom razvoju, da podržavaju dalji nadzor na časovima tužilje u cilju prevencije ugrožavanja prava učenika, prava na kvaliteno obrazovno-vaspitni rad, uvažavanje ličnosti i podrške za svestrani razvoj ličnosti. Dana 07.10.2016. godine sačinjeni su protokoli razgovora sa roditeljima četiri učenika koji su u pisanim izjavama od 07.10.2016. godine opisali dešavanja na času 30.09.2016. godine. Nakon toga 19.10.2016. godine održan je sastanak Tima za zaštitu učenika od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja o čemu je sačinjen zapisnik i konstatovano da su pročitane izjave koje su uz prisustvo roditelja dali učenici, da je pedagog ukazao da je po Pravilniku ministarstva prosvete i posebnom Protokolu o postupanju u slučaju zanemarivanja i zlostavljanja ovo slučaj ponavljanja ugrožavanja prava učenika na kvalitetno obrazovanje i lični razvoj, da je predstavnik učenika u timu izjavila da su učenici previše uključeni u celu priču, da žele da se distanciraju od celog problema da imaju nastavu ... po planu i programu i da je želja svih učenika da im tužilja više ne predaje ... . Jednoglasno je konstatovano da je u pitanju slučaj emocionalnog, psihičkog i socijalnog nasilja drugog nivoa. Prosvetna inspekcija gradske uprave za obrazovanje je 24.10.2016. godine sačinila zapisnik o vanrednom inspekcijskom nadzoru u školi u kome je (pored ostalog) navedeno da je predmet nadzora zahtev za pokretanje postupka zaštite učenice BB od strane roditelja, povodom postupanja tužilje 30.09.2016. godine, na času ..., opisane prethodne radnje i koraci uz zaključak da su stvoreni uslovi da direktor škole pokrene i vodi disciplinski postupak protiv tužilje zbog povrede člana 45. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i da privremeno udalji sa rada tužilju zbog učinjene povrede zabrane i teže povrede radne obaveze do okončanja disciplinskog postupka.

Direktor škole je doneo upozorenje 08.11.2016. godine (uručeno tužilji 09.11.2016. godine) kojim je tužilja upozorena da su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu zbog osnovane sumnje da je izvršila povredu zabrane propisanu članovima 44. do 46. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, čime je svojom krivicom učinila povredu radne obaveze iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, i to povredu zabrane iz člana 45. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i člana 6. tačka 3.2. (zabrane nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja) iz Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih kod tužene. Nadalje su opisane radnje povrede na školskom času 30.09.2016. godine, kao i dokazi koji ukazuju na povredu i na kraju da tužilja ima pravo da se u roku od 8 dana od dana dostavljanja izjasni na upozorenje, te da može dostaviti i mišljenje sindikata čiji je član. Zatim je direktor tužene 08.11.2016. godine, doneo zaključak o pokretanju disciplinskog postupka protiv tužilje i rešenje o udaljavanju tužilje sa rada počev od 14.11.2016. godine do okončanja disciplinskog postupka, a istog dana je uputio obaveštenje sindikatu o zaključku o pokretanju disciplinskog postupka protiv tužilje i doneo zaključak o zakazivanju usmene rasprave za 29.11.2016. godine. Sekretar škole je u prostorijama škole tužilji predala pisanu dokumenaciju vezanu za konkretan slučaj (13 dokumenata, između ostalih i 4 izjave učenika). Zbog privremene sprečenosti za rad tužilje rasprava je odložena, a sledeća zakazana za 06.04.2017. godine, koja je takođe odložena zbog privremene sprečenosti za rad tužilje i zakazana nova za 27.07.2017. godine, kada je tužilja uputila obaveštenje da je primila poziv, te da u smislu člana 26. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu odbija rad kod tužene i obaveštava tuženu da ne želi da pristupi usmenoj raspravi. Nakon održane usmene rasprave 27.07.2017. godine, tužilji je poslat poziv za nastavak rasprave za 04.08.2017. godine, koja je održana u odsustvu uredno pozvane tužilje, izvedeni su dokazi, uzeta izjava predstavnika sidikata, pročitan dopis tužilje da nije dužna da prisustvuje raspravi i sačinjen zapisnik.

Rešenjem direktora tužene škole broj .. od 21.08.2017. godine, tužilja je oglašena krivom zbog učinjene povrede zabrane nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja iz člana 45. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i člana 6. tačka 3.2. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tužene, te je na osnovu člana 143. stav 2. zakona izrečena disciplinska mera prestanka radnog odnosa (koje će nakon što postane konačno biti dostavljeno resornom ministarstvu u smislu člana 128. navedenog zakona). Rešenje sadrži obrazloženje u kome je detaljno opisan postupak i razlozi pokretanja i vođenja disciplinskog postupka, izjašnjenje tužilje, navedeni su dokazi koji su izvedeni i činjenice koje su utvrđene. Pored ostalog, navedeno je vreme i mesto (dana 30.09.2016. godine na školskom času ... za odeljenja II/1 i II/2 škole) i opisane radnje povrede (verbalno nasrnula na učenicu BB, kojoj se direktno obraćala insistirajući da se izjasni o nametnutoj temi zlostavljanja povodom zloupotrebe novčanih sredstava), što je dovelo do uznemirenosti i povrede dostojanstva učenice i ugrožavanja psihičkog i emotivnog zdravlja, kao i do osećaja nelagodnosti i uznemirenosti svih prisutnih učenika. Uzeto je u obzir da je Tim za zaštitu učenika od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja doneo jednoglasan zaključak da je u pitanju slučaj emocionalnog, psihičkog i socijalnog nasilja drugog nivoa, a prilikom izricanja disciplinske mere uzete su u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti (odnos tužilje prema učinjenoj povredi zabrane koja je kao prosvetni radnik i nastavnik ... morala biti svesna da je svojim ponašanjem povredila navedenu zabranu, da je više puta usmeno i pismeno upozoravana ali je odbila da promeni svoje ponašanje na času prema učenicima, dok je kao olakšavajuća okonost ocenjeno zdravstveno stanje tužilje, njene porodične prilike i da je majka dvoje maloletne dece). Uzimajući u obzir navedeno, ocenjeno je da je prestanak radnog odnosa adekvatna mera za učinjenu povredu zabrane nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. Školski odbor tužene je na sednici održanoj 12.09.2017. godine rešenjem broj .. odbio kao neosnovan prigovor tužilje. U obrazloženju drugostepenog rešenja iznet je tok disciplinskog postupka, ocenjeni navodi iz prigovora tužilje i zaključeno da je tužilja odgovorna za učinjenu povredu, smatrajući naročito da tužilja ne prihvata bilo kakvu odgovornost u konkretnom slučaju, ubeđena da je njeno ponašanje prema učenici u svemu pravilno i na zakonu zasnovano, da je uznemirujuća okolnost da tužilja ne prihvata ni jednu sugestiju, pa odsustvo bilo kakvog kritičnog stava prema vlastitoj odgovornosti upućuje da je ovakvo štetno ponašanje moguće i ubuduće. Zato je ocenjeno da je prestanak radnog odnosa jedina adekvatna disciplinska mera za konkretno ponašanje i pored razmotrenih olakšavajućih okolnosti. Zatim je direktor škole 12.09.2017. godine doneo rešenje kojim je konstatovao da je prestao radni odnos tužilji sa 12.09.2017. godine, kada je rešenje postalo konačno i da se tužilji oduzima licenca, a 26.09.2017. godine Školski odbor je svojim rešenjem odbio kao neosnovan prigovor tužilje protiv ovog rešenja. Odeljenje inspekcije rada u Novom Sadu je 01.11.2017. godine donelo rešenje kojim je odbijen zahtev tužilje da se do donošenja pravnosnažne odluke suda odloži izvršenje rešenja tužene o otkazu ugovora o radu tužilji.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je disciplinski postupak protiv tužilje zakonito pokrenut i vođen, te da je izrečena disciplinska mera predviđena odredbama Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih kod tužene i odredbama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Tužilja je povredila zakonom propisanu zabranu nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja učenika, na času ... održanom 30.09.2016. godine na opisani način, te je takvim ponašanjem tužilje učenica pretrpela verbalno ugrožavanje, koje ima za posledicu potencijalno ugrožavanje dostojanstva ličnosti što u odnosu na maloletno dete pred drugovima iz odeljenja ima jači intenzitet i teže posledice. Učenica nije smela biti izložena izlaganju tužilje o navodnoj zloupotrebi novca od strane njenih roditelja, pa je samim tim na školskom času, tužilja zanemarila čitav niz građanskih prava i načela kojima je trebalo da se rukovodi kao pedagog i profesor ..., uključujući načelo individualne odgovornosti i posebno zaštite maloletnih lica. Zbog toga je za ovaj postupak potpuno bez značaja da li su se navodne zloupotrebe novca zaista i desile. Zato je odbijen tužbeni zahtev tužilje za poništaj rešenja kojim joj je izrečena disciplinska mera prestanka radnog odnosa, kao i zahtev za poništaj rešenja Školskog odobora kojim je odbijen njen prigovor, te zahtev da se vrati na rad, isplati izgubljena zarada i uplate doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

Prema odredbama člana 45. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“ broj 72/09 ... 62/16) koji je važio u vreme izvršene povrede, u ustanovi je zabranjeno: fizičko, psihičko i socijalno nasilje; zlostvljanje i zanemarivanje dece i učenika; fizičko kažnjavanje i vređanje ličnosti, odnosno seksualna zloupotreba dece i učenika ili zaposlenih. Pod nasiljem i zlostavljanjem podrazumeva se svaki oblik jedanput učinjenog ili ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti deteta i učenika ili zaposlenog. Zanemarivanje i nemarno postupanje predstavlja propuštanje ustanove ili zaposlenog da obezbedi uslove za pravilan razvoj deteta i učenika. Ustanova je dužna da odmah podnese prijavu nadležnom organu ako se kod deteta ili učenika primete znaci nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja (stavovi 1, 2, 3. i 4.).

Nasilje u smislu navedene zakonske odredbe može biti fizičko, psihičko i socijalno, s tim da se pod psihičkim nasiljem u smislu stava 1. ovog člana smatra ponašanje koje dovodi do trenutnog ili trajnog ugrožavanja psihičkog i emocionalnog zdravlja i dostojanstva deteta i učenika ili zaposlenog, a pod socijalnim nasiljem u smislu stava 1. ovog člana smatra se isključivanje deteta i učenika iz grupe vršnjaka i različitih oblika socijalnih aktivnosti ustanove (stavovi 6. i 7.). Protokol postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje i zlostavljanje, sadržaj i način sprovođenja preventivnih i interventnih aktivnosti, uslove i načine za procenu rizika, načine zaštite od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja propisuje ministar, kao i bliže uslove o načinima prepoznavanja neverbalnih oblika zlostavljanja dece i učenika od strane zaposlenog za vreme nege, odmora i rekreacije i drugih oblika vaspitno-obrazovnog rada (stavovi 10. i 11.).

Prema članu 139. navedenog zakona, zaposleni može da odgovara za lakšu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom ustanove, težu povredu radne obaveze propisanu ovim zakonom, povredu zabrane propisanu ovim zakonom i materijalnu štetu koju nanese ustanovi, namerno ili krajnjom nepažnjom u skladu sa zakonom. Direktor ustanove, po članu 142. zakona pokreće i vodi disciplinski postupak, donosi odluku i izriče meru u disciplinskom postupku protiv zaposlenog. Disciplinski postupak pokreće se pismenim zaključkom na koji prigovor nije dopušten, a koji sadrži podatke o zaposlenom, opis povrede zabrane, odnosno radne obaveze, vreme, mesto i način izvršenja i dokaze koji ukazuju na izvršenje povrede. Zaposleni mora biti saslušan, sa pravom da izloži svoju odbranu, sam ili preko zastupnika, a može za raspravu da dostavi i pismenu odbranu. Izuzetno, rasprava može da se održi i bez prisustva zaposlenog, pod uslovom da je zaposleni na raspravu uredno pozvan. Po sprovedenom postupku donosi se rešenje kojim se zaposleni može oglasiti krivim u kom slučaju mu se izriče i disciplinska mera (stavovi 1, 2, 3, 4. i 7.). Zastarelost ne teče ako disciplinski postupak ne može da se pokrene ili vodi zbog odsustva zaposlenog ili drugih opravdanih razloga (stav 10.).

Disciplinske mere koje se mogu izreći za povredu radne obaveze jesu prestanak radnog odnosa i novčana kazna, a zaposlenom koji izvrši povredu zabrane propisane članom 44. do 46. ovog zakona prestaje radni odnos kada odluka direktora o utvrđenoj povredi zabrane postane konačna i oduzima se licenca (član 143. stav 1. i 2.).

Polazeći od navedenog normativnog okvira, pravilno je stanovište nižestepenih sudova da je disciplinski postupak protiv tužilje pokrenut i vođen od strane ovlašćenog lica, da je tužilja o svakoj radnji u postupku bila obaveštena i omogućeno joj da u postupku učestvuje, odnosno omogućeno pravo na odbranu koje obuhvata pravo zaposlenog da bude obavešten, da se brani uz stručnu pomoć i da ospori činjenične navode predlažući svoje dokaze. Tužilji je omogućeno pravo na odbranu u svakoj fazi disciplinskog postupka.

Upozorenje je prvi procesni korak i inicijalna faza postupka, koje (upozorenje) je u konkretnom slučaju donelo ovlašćeno lice, u pisanom obliku i koje je dostavljeno tužilji, a sadrži osnov za prestanak radnog odnosa, činjenice i dokaze koji ukazuju da je došlo do razloga za pokretanje postupka, kao i rok za davanje odgovora na upozorenje. Zaključak o pokretanju disciplinskog postupka od 08.11.2016. godine doneo je direktor tužene škole, pa su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava iz člana 142. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, ukazivanjem na nezakonitost u sprovođenju vanrednog inspekcijskog nadzora i izdavanja naloga u smislu ovlašćenja direktoru za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužilje.

Poslove inspekcijskog nadzora vrši prosvetni inspektor. U okviru ovlašćenja utvrđenih zakonom, prosvetni inspektor vrši kontrolu postupanja ustanove u pogledu sprovođenja zakona, drugih propisa u oblasti obrazovanja i vaspitanja i opštih akata, ostvarivanja zaštite prava deteta i učenika, njihovih roditelja, odnosno staratelja i zaposlenih, ostvarivanja prava i obaveza zaposlenih, učenika i njihovih roditelja, odnosno staratelja, obezbeđivanja zaštite deteta i učenika i zaposlenih od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja i stranačkog organizovanja i delovanja u ustanovi (član 147. stav 2, i 3. navedenog zakona). Inspekcijskim nadzorom ispituje se sprovođenje ovog i posebnog zakona i propisa donetih na osnovu njih, neposrednim uvidom u rad ustanove i zavisno od rezultata nadzora, izriču mere i kontroliše njihovo izvršenje(član 147. stav 1.). Prosvetni inspektor po članu 148. (pored ostalog) nalaže zapisnikom otklanjanje nepravilnosti i nedostataka u određenom roku, podnosi prijavu nadležnom organu za učinjeno krivično delo ili privredni prestup, zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno povredu zabrane iz čl. 44. do 46. ovog zakona. Inspekcijski nadzor se obavlja kao redovan, vanredni i kontrolni nadzor. Vanredni nadzor ustanove obavlja se po predstavkama organa, privrednih društava, ustanova i drugih organizacija, roditelja, odnosno staratelja deteta i učenika ili građana, kao i na osnovu neposrednog saznanja prosvetnog inspektora. O izvršenom inspekcijskom nadzoru prosvetni inspektor sačinjava zapisnik, koji sadrži nalaz stanja i zavisno od rezultata - nalaganje, odnosno predlaganje mere. Zapisnik se sačinjava i dostavlja u roku od 15 dana od dana izvršenog inspekcijskog nadzora. Na zapisnik prosvetnog inspektora, direktor ustanove ima pravo da stavi primedbu, u roku od najmanje tri dana od prijema zapisnika, osim u slučaju iz člana 111. ovog zakona (zahtev za zaštitu prava učenika).

Suprotno navodima revizije, rešenje o prestanku radnog odnosa sadrži obavezne delove, u izreci je sadržan iskaz da tužilji prestaje radni odnos na osnovu jednog od zakonom propisanih razloga, a obrazloženje sadrži razloge za ovakvu odluku poslodavca gde su navedeni dan, mesto i vreme kada je povreda učinjena, kao i način na koji je učinjena, te ocena izvedenih dokaza i okolnosti na osnovu kojih je poslodavac došao do zaključka da je zaposlena preduzela radnje koje predstavljaju povredu zabrane iz navedene zakonske odredbe. Nižestepeni sudovi su pravilno ispitali pobijana rešenja u formalnom, ali i u materijalnom smislu, zaključujući da je na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno da je tužilja učinila povredu zabrane nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja iz člana 45. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i povredu iste zabrane iz člana 6. tačka 3.2. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj dogovornosti zaposlenih u muzičkoj školi „Isidor Bajić“ u Novom Sadu. U obrazloženju rešenja je jasno utvrđeno da je zaposlena povredu zabrane izvršila u prostorijama škole u učionici na času ... koji je održan u drugom razredu (odeljenjima II/1 i II/2) dana 30.09.2016. godine. U obrazloženju je opisan način povrede zabrane i posledice ispoljenog ponašanja koje se ogledaju u uznemirenosti i povredi dostojanstva učenice, ugrožavanja psihičkog i emotivnog zdravlja, te osećaja nelagodnosti i uzemirenosti svih učenika prisutnih ovom događaju. Zato su neosnovani revizijski navodi o nedostatku pravne kvalifikacije tužiljinog ponašanja, u smislu člana 45. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, koji jasno definiše da se pod nasiljem i zlostavljanjem podrazumeva svaki oblik jedanput učinjenog ili ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti deteta i učenika ili zaposlenog. Dakle bez obzira na status i druge postupke koje tužilja vodi, povreda navedene zabrane propisana je kao osnov odgovornost zaposlenog (član 139. navedenog zakona), pa s obzirom na propisanu dvostepenost sprovedenog postupka kod tužene, pravilna je odluka Školskog odobra kojom je odbijen prigovor tužilje čime je prvostepeno rešenje postalo konačno. Imajući u vidu izloženo, neosnovani su revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava, a deo navoda u reviziji odnosi se posredno ili neposredno na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. stav 2. ZPP.

Zahtev tuženoe za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje ove parnice.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić