
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 63/2021
29.04.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Avramović, advokat iz ..., protiv tužene Srpske pravoslavne crkve, Eparhije ..., ..., čiji je punomoćnik Slobodan Nešić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2370/2020 od 01.10.2020. godine, u sednici veća održanoj 29.04.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2370/2020 od 01.10.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2370/2020 od 01.10.2020. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P1 21/18 od 14.02.2018. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 21/18 od 27.05.2020. godine, kojom je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se poništi, kao nezakonito, rešenje o otkazu ugovora o radu tužene od ...2014. godine i da se naloži tuženoj da tužioca vrati na rad, na radno mesto ... ili saglasno stručnoj spremi, znanju i sposobnostima i obavezan tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 135.750,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….18/2020, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti se navodima revizije određeno ne ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je od strane Pravoslavnog episkopa Eparhije ... od ...2003. godine, kao službenik Eparhijskog upravnog odbora Pravoslavne Eparhije ..., raspoređen na radno mesto ..., dok je rešenjem ... od ...2007. godine postavljen na dužnost ...
Dana ...2013. godine tužilac i Eparhijski upravni odbor Pravoslavne Eparhije ... zaključili su Ugovor o utvrđivanju prava, obaveza i odgovornosti koji je izmenjen Aneksom broj ... od ...2013. godine i kojim je tužilac raspoređen na poslove ... Sabornog hrama „...“ u ... Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 769/13 od 08.05.2014. godine (pravnosnžna 15.10.2014. godine) aneks ugovora o radu od 20.08.2013. godine je poništen kao nezakonit i obavezan je tuženi Eparhijski upravni odbor Pravoslavne Eparhije ... da tužioca vrati na rad na poslove ..., ... ili drugo odgovarajuće mesto u skladu sa stručnom spremom tužioca.
Tužilac je ...2014. godine pisanim zahtevom, naslovljenim kao „Otkaz ugovora o radu i prestanak radnog odnosa“ upućenim Eparhijskom upravnom odboru Pravoslavne Eparhije ... i Crkvenoj opštini ..., tražio da mu prestane radni odnos zaključno sa ...2014. godine, na osnovu čega je BB, predsednik Crkvenog odbora pravoslavnog hrama „...“ u ..., potpisao rešenje od ...2014. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu od ...2013. godine. Rešenje je snabdeveno pečatom Srpske pravoslavne crkvene opštine u ... Izjavu o otkazu ugovora o radu tužilac je opozvao pismenom od ...2014. godine.
Tužilac tužbom, podnetom protiv Eparhijskog upravnog odbora Pravoslavne Eparhije ..., uređenom podneskom od ...2016. godine utoliko što je na strani tuženog označio Srpsku pravoslavnu crkvu, Eparhiju ..., .., traži poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, jer je potpisano od strane neovlašćenog lica, a njegova izjava volje o prestanku radnog odnosa po osnovu koje je doneto pobijano rešenje je data pod prinudom.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenom materijalnog prava iz odredbi Ustava Srpske pravoslavne crkve („Službeni list Srpske pravoslavne crkve br.7-8 od 01.08.(19.07.)1947), Zakona o crkvama i verskim zajednicama („Službeni glasnik RS“ br. 36/06), Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05... 75/14) i Zakona o obligacionim odnosima, ocenili da tužbeni zahtev nije osnovan.
Neosnovano se navodima revizije osporava pravilna primena materijalnog prava.
Prema Ustavu Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ br. 98/06) crkve i verske zajednice su ravnopravne i odvojene od države i slobodne da samostalno uređuju svoju unutrašnju organizaciju, verske poslove, da javno vrše verske obrede, da osnivaju verske škole, socijalne i dobrotvorne ustanove i da njima upravljaju, u skladu sa zakonom. Srpska Pravoslavna Crkva, kao i pojedini njeni sastavni delovi i ustanove, predviđene Ustavom Srpske pravoslavne crkve (Patrijaršija, eparhije, crkvene opštine, manastiri, zadužbine, samostalne ustanove ili takvi fondovi i prema crkvenoj nameni, pojedini hramovi) su, u smislu člana 3. Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi (1929) pravna lica.
Srpska pravoslavna crkva je episkopalna, njena glavna administrativna podela je na eparhije, kako u crvenojerarhiskom, tako i u crkvenosamoupravnom pogledu. Eparhiju u crkvenoadministrativnom pogledu čine arhijerejska namesništva, crkvene opštine, parohije i manastiri. Arhijerejsko namesništvo sačinjava određeni broj crkvenih opština i parohija, a crkvenu opštinu sačinjavaju pripadnici Srpske pravoslavne crkve sa sveštenikom na jednoj određenoj teritoriji koja može obuhvatati jedno ili više mesta, a u cilju staranja o potrebama crkve. Navedena pravna lica su sposobna da stiču i drže pokretna i nepokretna dobra i vrše prava i obaveze koje im kao takvima pripadaju.
Zakonom o crkvama i verskim zajednicama („Službeni glasnik RS“, br. 36/2006) uređena su pitanja koja se odnose na pravni položaj crkava i verskih zajednica i njihovu autonomiju, pa je tako odredbama člana 6. stav 1. i 3. propisano da su crkve i verske zajednice nezavisne od države i jednake pred zakonom, a članom 5. stav 4. da crkve i verske zajednice imaju pravo da samostalno uređuju i sprovode svoj poredak i organizaciju i da samostalno obavljaju svoje unutrašnje i javne poslove.
Člnom 9. ovog zakona crkvama i verskim zajednicama koje su registrovane u skladu sa zakonom priznato je svojsvo pravnih lica. Prema tom članu zakona organizacione jedinice i ustanove crkava i verskih zajednica mogu steći svojstvo pravnog lica u skladu sa autonomnim propisima crkve, odnosno verske zajednice, a na osnovu odluke nadležnog organa crkve i verske zajednice. Crkve i verske zajednice mogu svojim aktima menjati i ukidati svoje organizacione jedinice, organe i ustanove koje imaju svojstvo pravnog lica i zahtevati njihovo brisanje iz Registra. Crkve i verske zajednice, kao i njihove organizacione jedinice i ustanove sa svojstvom pravnog lica, u javnoj upotrebi koriste isključivo službeni naziv pod kojim su registrovane.
Prema odredbi člana 2. stav 1. Zakona o radu, odredbe ovog zakona primenjuju se na zaposlene koji rade na teritoriji Republike Srbije, kod domaćeg ili stranog pravnog odnosno fizičkog lica (u daljem tekstu poslodavca), ako zakonom nije drukčije određeno. U kontekstu ove odredbe poslodavac pravno lice je svaki organizovan oblik rada, kome je pravnim poretkom priznato svojstvo subjekta, i koji, zbog toga, može da stiče prava odnosno preuzima obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa.
Takav položaj poslodavca, u spornom odnosu među strankama ima tužena koja je, kao pravno lice, donela pobijano rešenje o prestanku radnog odnosa tužioca.
U momentu donošenja pobijanog rešenja od ...2014. godine (donetog pre pravnosnažnosti presude kojom je poništen kao nezakonit aneks ugovora o radu od ...2013. godine, sa pravom vraćanja tužioca na radno mesto ...) tužilac je radio na radnom mestu ... Sabornog hrama „...“ u ... Taj Saborni hram je u sastavu Eparhije ..., jedne od Eparhija Srpske pravoslavne crkve i u smislu napred citiranih odrebi Ustava Srpske pravoslavne crkve, Zakona o crkvama i verskim zajednicama i Zakona o radu ima svojstvo pravnog lica, a u skladu sa tim i pravo da samostalno uređuje i sprovodi svoj poredak i organizaciju i da samostalno obavlja svoje unutrašnje i javne poslove. Shodno navedenom, suprotno naovdima revizije, pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu, potpisano od strane predsednika crkvenog odbora Sabornog hrama „...“ u ..., na osnovu odluke o otkazu ugovora o radu donete na sednici upravnog odbora crkvene opštine „...“ u ... i snabdeveno pečatom Srpske pravoslavne crkvene opštine u ... je potpisano od strane ovlašćenog lica.
Pravilna je i ocena nižestepenih sudova da se tužbenom zahtevu ne može udovoljiti i iz razloga što tužilac pravno relevantnim dokazima nije dokazao tvrdnju da je izjavu od ...2014. godine, kojom je tražio da mu prestane radni odnos kod tužene, dao pod prinudom, zbog pretnje otkazom jer poslove na koje je raspoređen zbog svog zdravstvenog stanja nije mogao da obavlja, a što bi u smislu odredbi Zakona o obligacionim odnosima vodilo poništaju rešenja donetog na osnovu tako date izjave. Pri tom, na pravilnost pobijanog rešenja nije od uticaja činjenica da je tako datu izjavu tužilac nakon donošenja pobijanog rešenja opozvao. Ovo zbog toga što je otkaz jednostrana izjava volje zaposlenog da mu prestane radni odnos, koja proizvodi pravno dejstvo čim otkazni akt dopre do onog kome je upućen. Zaposleni može anulirati dejstva izjave o prestanku radnog odnosa sredstvom koje će stići onome kome je upućeno pre te izjave ili istovremeno sa njom, što govori da je izjava o otkazu neopoziva. Kad je pismeni otkaz dostavljen poslodavcu, do prestanka radnog odnosa dolazi ipso iure (po samom zakonu) i njega obično prati deklarativno rešenje poslodavca kojim se konstatuje da je voljom zaposlenog došlo do prestanka radnog odnosa.
Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale navode revizije, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.
Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić