Rev2 636/2017 radno pravo; nepoštovanje radne discipline

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 636/2017
11.05.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Petar D. Đurović, advokat iz ..., protiv tuženog Dom zdravlja „BB“, koga zastupa punomoćnik VV, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3820/15 od 27.10.2016. godine, u sednici održanoj 11.05.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3820/15 od 27.10.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku P1 118/15 od 16.09.2015. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se ponište kao nepravilna i nazakonita rešenja tuženog broj ... od 20.02.2015. godine i ... od 02.04.2015. godine, kao i da se obaveže tuženi da ga vrati na poslove doktora medicine – izabrani lekar u ambulanti „...“ (stav 1. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav 2. izreke).

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3820/15 od 27.10.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14) pa je utvrdio da je ravizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano se revizijom ističe da učinjena bitna povreda iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pred drugostepenim sudom, jer se na istu samo formalno ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je, rešenjem tuženog broj ... od 20.02.2015. godine, privremeno raspoređen na drugi odgovarajući posao u službu za zdravstvenu zaštitu odraslog stanovništva, ali u drugu ambulantu – „...“ u trajanju od najviše 45 radnih dana u toku 2015. godine počev od 26.02.2015. godine. Tužilac nije postupio po navedenom rešenju o raspoređivanju i nije stupio na rad u ambulantu „...“ zbog čega je tuženi tužiocu uputio upozorenje broj … od 18.03.2015. godine da su nastupili razlozi za otkaz ugovora o radu. Tužilac je upozoren da su nastupili razlozi za otkaz ugovora o radu iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu u vezi sa članom 6. stav 1. tačka 1. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih u Domu zdravlja „BB“ (ako neopravdano odbije da obavlja poslove, izvršava naloge poslodavca, odnosno ne postupi po rasporedu rada), kao i tačke 17. ugovora o uređivanju prava i obaveza iz radnog odnosa broj … od 03.06.2005. godine. Navedeno upozorenje tužilac je primio i na isto se izjasnio pisanim putem, pozivajući se na svoje zdravstveno stanje. Direktor tuženog poslodavca je 02.04.2015. godine doneo osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev odbijen.

Naime, odredbom člana 172-a. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13 i 75/14) koji je bio u važnosti u vreme donošenja osporenih rešenja tuženog, propisano je da ukoliko je potrebno da se određeni posao izvrši bez odlaganja, zaposleni može biti privremeno premešten na druge odgovarajuće poslove na osnovu rešenja bez ponude aneksa ugovora u smislu člana 172. Zakona o radu, najduže 45 radnih dana u periodu od 12 meseci (stav 1.), a u slučaju premeštaja iz stava 1. ovog člana zaposleni zadržava osnovnu zaradu utvrđenu za posao sa kog se premešta, ako je to povoljnije za zaposlenog.

U konkretnom slučaju, tuženi, poslodavac je privremeno raspoređivanje tužioca iz jedne u drugu ambulantu obrazložio penzionisanjem doktora medicine i zabranom zapošljavanja novih radnika po Uredbi o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava, a iz kojih razloga je tuženi izvršio premeštaj izvršilaca – doktora medicine po ambulantama na teritoriji Grada ..., među kojima i tužioca.

Poslodavac je ovlašćen da izvrši razmeštaj zaposlenih – izvršilaca određenih poslova na odgovarajuća radna mesta, a tuženi je kao poslodavac u obrazloženju osporenog rešenja o privremenom raspoređivanju naveo razloge zbog kojih se tužiocu određuje privremeni premeštaj i u svemu postupio u skladu sa odredbom član 172-a Zakona o radu.

Suprotno navodima revizije, zaposleni nije ovlašćen da odbije da radi na poslovima na kojima je privremeno raspoređen, već ima mogućnost da u roku propisanom odredbom člana 195. stav 2. Zakona o radu, ostvaruje sudsku zaštitu protiv rešenja poslodavca kojim su mu povređena prava po osnovu rada, odnosno da u sudskom postupku dokazuje da je rešenje o privremenom raspoređivanju zaposlenog u smislu citirane zakonske norme nepravilno i nezakonito i da nije bilo potrebno da se određeni posao izvrši bez odlaganja, koja hitnost predstavlja osnov i uslov za donošenje ovog rešenja.

Međutim, tužilac odbijanjem da radi na poslovima na koje je premešten rešenjem poslodavca, shodno Zakonu o radu, nije poštovao radnu disciplinu i poslodavac je u toj situaciji zaposlenom otkazao ugovor o radu jer je neopravdano odbio da obavlja poslove i izvršava naloge poslodavca u skladu sa zakonom.

Imajući u vidu sve okolnosti, kao i činjenicu da se u reviziji ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza (tokom postupka je utvrđeno da se rešenjem od 20.02.2015. godine ne vređaju prava tužioca iz rešenja RF PIO Filijala ... od 16.02.1994. godine) – iz razloga što rad u prvoj smeni ne zahteva veštačko osvetljenje, nema dežurstva, a pored toga znatno je manji broj pregleda u toku dana, može se zaključiti da je tužilac neopravdano odbio da postupi po rešenju tuženog.

Stoga je pravilno stanovište nižestepenih sudova da je tužilac svojim postupanjem izvršio povredu radne discipline i nije postupio u skladu sa pravilnikom tuženog zbog čega je pravilno primenjeno materijalno pravo 179. tačka 3. stav 8. Zakona o radu, kao otkazni razlog.

Kako se u postupku povodom revizije raspravljaju pravna, a ne i činjenična pitanja, predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi u reviziji u kojima se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje jer to nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 1. tačka 2.) ZPP.

Na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić