
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 640/2021
21.04.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Gordane Komnenić i Vesne Popović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Andrija Marković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Beograd, koju zastupa Državni pravobranilac Beograd, radi isplate razlike zarade, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3445/20 od 26.11.2020. godine, u sednici održanoj 21.04.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
PRIHVATA SE predlog tužioca za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3445/20 od 26.11.2020. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3934/18 od 09.07.2020. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3934/18 od 09.07.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužicu isplati zaostalu razliku plate do dvostrukog iznosa plate na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu za period od 01.11.2013. godine do 31.09.2016. godine i to pojedinačno opredeljene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom počev od datuma dospelosti, pa do isplate, bliže određene ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da u ime i za račun tužioca nadležnom Republičkom fondu PIO Filijala Beograd uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.11.2013. godine do 31.09.2016. godine, na iznose iz stava jedan presude nadležnom Fondu za zdravstveno osiguranje Filijala Beograd, uplati doprinose za zdravstveno osiguranje za period od 01.11.2013. do 31.09.2016. godine, na iznose iz stava jedan presude i nadležnoj Nacionalnoj službi za zapošljavanje Filijala Beograd uplati osiguranje za slučaj nezaposlenosti za period od 01.11.2013. godine do 31.09.2016. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3445/20 od 26.11.2020. godine, potvrđena je prvostepena presuda, a žalba tužioca odbijena kao neosnovana.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da su ispunjeni uslovi iz člana 404. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/14), za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse, budući da je Vrhovni kasacioni sud u više odluka izrazio stav u situaciji da kada je tužilac raspoređen u službu za organizovan kriminal dotadašnja plata sa mesta sa kog je premešten u odnosu na sadašnju platu prati promene prethodne plate.
Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u radnom odnosu kod tužene i raspoređen na radno mesto ... u Odeljenju za ..., Uprava ... Rešenjem tužene od 03.09.2004. godine raspoređen je sa 15.09.2004. godine na radno mesto poslovi ..., u Odeljenju za ... U periodu potraživanja tužilac je bio raspoređen na radno mesto ..., Službe za ..., Uprave ..., a rešenjem od 29.05.2015. godine stekao je zvanje ... Tužilac potražuje razliku u dvostrukom iznosu plate na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu u periodu od 01.11.2013. do 31.09.2016. godine. Svoje potraživanje zasnovao je na nalazu i mišljenju veštaka koji je obračun izvršio na bazi dvostrukog iznosa osnovne zarade radnog mesta sa kojeg je raspoređen, primenom drugačije metodologije koja podrazumeva uvećanje osnovne zarade u utuženom periodu. Nižestepeni sudovi su zaključili da iznosi koje tužilac potražuje nisu pravilno utvrđeni i ne predstavljaju razliku između plate koju je tužilac primio i plate koja bi mu pripadala prema članu 2. Uredbe, jer obračun koji je primenio veštak u svom nalazu nije primenljiv u konkretnoj situaciji.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi nalaze da je primena metodologije koju je koristio veštak suprotna odredbama Uredbe, a da tužilac nije predložio dopunsko veštačenje kojim bi se razlika plate obračunala na pravilan način, odnosno obračunom dvostrukog iznosa plate iz meseca koji prethodi mesecu prelaska u Službu, to nalaze da tužilac nije dokazao osnovanost svog potraživanja, zbog čega su odbili tužbeni zahtev u celosti, kao neosnovan.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da se revizijom osnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Naime, Zakonom o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela („Sl. glasnik RS“ br.42/02, ... i 32/13), određeno je da se ovaj zakon primenjuje radi otkrivanja, krivičnog gonjenja i suđenja za krivična dela koja su precizno određena odredbom člana 2. ovog Zakona, a da se radi obavljanja policijskih poslova u vezi sa krivičnim delima iz navedenog člana (člana 2. Zakona), u okviru ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, obrazuje Služba za suzbijanje organizovanog kriminala (član 10. Zakona). Prema odredbi člana 18. stav 1. istog Zakona, lica koja obavljaju poslove i zadatke u državnim organima, Posebnim organizacionim jedinicama iz ovog zakona, imaju pravo na platu koja ne može biti veća od dvostrukog iznosa plate koju bi ostvarila lica zaposlena na odgovarajućim poslovima i zadacima u Tužilaštvu za organizovani kriminal, Višem sudu u Beogradu, Apelacionom sudu u Beogradu, Ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove i Okružnom zatvoru u Beogradu i da plate lica iz stava 1. ovog člana uređuje Vlada.
Uredbom o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala („Sl. glasnik RS“ br.14/03, 67/05 i 105/05), uređene su plate lica koja vrše funkciju, odnosno obavljaju poslove i zadatke, između ostalog i u Službi za suzbijanje organizovanog kriminala u Ministarstvu unutrašnjih poslova (član 1. ove Uredbe), tako što je članom 2. stav 1. Uredbe, određeno da se plata starešine Službe i zamenika starešine Službe i ovlašćenog službenog lica u Službi, obračunava i isplaćuje u dvostrukom iznosu plate koju su ostvarivali na poslovima sa kojih su stupili na rad u organizacione jedinice iz člana 1. ove Uredbe. Prilikom obračunavanja dvostrukog iznosa plata, primenom člana 3. stav 5 i 6. Uredbe, ne uzimaju se u obzir dodaci na platu utvrđeni zakonom, koji se obračunavaju u skladu sa zakonom, drugim propisima i kolektivnim ugovorom.
Polazeći od navedenih normi, ovlašćena službena lica koja kod tužene obavljaju poslove u posebnim organizacinim jedinicama državnih organa nadležnim za suzbijanje organizovanog kriminala, imaju pravo na dvostruki iznos plate u odnosu na platu koju su ostvarili na poslovima i zadacima u tom ministarstvu pre raspoređivanja u ove organizacione jedinice. Takođe, bitno je da prelaskom u Službu nije došlo do promene zvanja i koeficijenta za obračun plate, jer licima koja su pre raspoređivanja kod tužene u Službu za borbu protiv organizovanog kriminala radila na radnom mestu sa nižim zvanjem i nižim koeficijentom, dvostruki iznos plate bi bio niži od dvostruke plate koju bi ostvarila lica zaposlena na odgovarajućim poslovima i zadacima u organima pobrojanim članom 18. Zakona, te bi na ovaj način bili diskriminisani u odnosu na ostala lica zaposlena kod tužene koja obavljaju poslove u istim službama, jer ne bi mogli da ostvare pravo na uvećanje plate u skladu sa citiranim odredbama Zakona i Uredbe. Na ovakav zaključak upućuje i odredba člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije, kojom je propisano da svako ima pravo na pravičnu naknadu za rad i da se niko tog prava ne može odreći, što podrazumeva jednaku zaradu za isti rad ili rad iste vrednosti koji zaposleni ostvaruje kod poslodavca. Pod radom jednake vrednosti podrazumeva se rad za koji se zahteva isti stepen stručne spreme odnosno obrazovanja, znanja i sposobnosti u kome je ostvaren jednak radni doprinos uz jednaku odgovornost (član 104. st. 2. i 3. Zakona o radu).
U konkretnom slučaju, tužilac je raspoređen na radno mesto u okviru Službe za borbu protiv organizovanog kriminala i ispunio je uslov da mu tužena obračunava i isplaćuje platu u skladu sa odredbom člana 2. stav 1. Uredbe, odnosno u dvostrukom iznosu u odnosu na platu koju je ostvario na poslovima sa kojih je stupio na rad u ovu organizacionu jedinicu. To znači da je tužena, u momentu stupanja na rad tužioca u navedenu Službu morala da mu isplaćuje platu u dvostrukom iznosu u odnosu na platu koju je primao na radnom mestu pre stupanja u Službu za borbu protiv organizovanog kriminala. Pri čemu za ocenu osnovanosti tužbenog zahteva i pravilnost obračuna i isplate plate tužiocu, treba imati u vidu da tužilac ima pravo na isplatu dvostrukog iznosa plate koju bi ostvario u spornom periodu i to u odnosu na visinu osnovne plate koju bi na mesečnom nivou primao na radnom mestu na kom je prethodno bio radno angažovan do momenta premeštaja u Službu, što podrazumeva da svako uvećanje osnovne mesečne plate na ranijem radnom mestu vodi uvećanju i dvostrukog iznosa njegove osnovne plate u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala.
Imajući u vidu da u konkretnom slučaju sudski veštak pravilno nije uzeo kao osnovicu za obračun dvostruke plate tužiocu - platu koju je primio u poslednjem mesecu pre raspoređivanja u Službu za borbu protiv organizovanog kriminala, ali da se iz utvrđenog činjeničnog stanja ne može utvrditi na koji način je vršio obračun, odnosno šta prema nalazu veštaka predstavlja osnovicu za obračun dvostruke plate tužiocu, a time i razlike od isplaćenog do dvostrukog iznosa u utuženom periodu, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijanom odlukom, zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je primenom člana 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.
U ponovnom postupku, prvostepeni sud će utvrditi činjenično stanje imajući pri tom u vidu primedbe iz ovog rešenja, a potom pravilnom primenom materijalnog prava doneti novu i zakonitu odluku.
Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić