
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 713/2015
24.02.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u sporu tužilja J.O. iz N., čiji je punomoćnik I.S., advokat iz N. i G.M. iz N., čiji je punomoćnik R.S., advokat iz N., protiv tuženog DOO za informatiku, mikrografiju i inženjering E.I. iz N., koga zastupa T.M., advokat iz N., radi isplate neraspoređene dobiti, odlučujući o reviziji tužilje J.O. iz N. izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3385/14 od 14.01.2015. godine, u sednici održanoj 24.02.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje J.O. iz N. izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3385/14 od 14.01.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1821/12 od 18.03.2014. godine obavezan je tuženi da tužiljama na ime duga po osnovu neraspoređene dobiti ostvarene u 2004, 2005. i 2006. godini isplati - tužilji J.O. - 434.322,00 dinara, a tužilji G.M. - 247.366,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 31.12.2010. godine do isplate i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 322.308,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3385/14 od 14.01.2015. godine prvostepena presuda je preinačena, tako što je u celini odbijen tužbeni zahtev, kao i zahtev za naknadu troškova parničnog postupka, a tužilje obavezane da tuženom solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 193.731,00 dinar.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja Jovanka Ognjanović je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud ispitao je pobijanu presudu primenom čl. 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14), koji se primenjuje na osnovu čl. 506. stav 2. ovog zakona i našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda iz čl. 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitna povreda iz čl. 374. stav 2. tačka 12. ZPP na koju revident ukazuje. Drugostepena presuda je jasna, obrazložena i neprotivrečna. Sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja J.O. bila je u radnom odnosu kod tuženog do 15.01.2008. godine, a tužilja G.M. - do 25.05.2007. godine, kada im je radni odnos prestao. Tuženi je bio u postupku privatizacije, posle čega je, na osnovu usvojenog Programa privatizacije, 24.11.2009. godine privatizovan kupovinom od strane T.c. DOO iz B.. Odlukom Skupštine tuženog o raspodeli neraspoređene dobiti od 12.02.2009. godine utvrđena je visina ukupne neraspoređene dobiti za 2004, 2005. i 2006. godinu u iznosu od 74.046.169,00 dinara (tačka 1). Tačkom 2 ove odluke određeno je da se podela neraspoređene dobiti vrši tako što će se za rezervni fond i eventualno pokriće negativnog rezultata u 2008. godini izdvojiti 25%, odnosno 18.511.542,00 dinara, a drugi deo u iznosu od 55.534.627,00 dinara, što iznosi 75%, za isplatu pojedincima prema kriterijumima donetim na predlog Upravnog odbora tuženog od 12.01.2008. godine, koji čini sastavni deo te odluke. Od strane Skupštine tuženog su za 2004, 2005, 2006. i po odluci od 05.07.2007. godine izvršene isplate dobiti zaposlenima (bez dividende i posebne stimulacije). Od strane T.c. DOO iz B. 29.03.2010. godine podnet je zahtev za utvrđivanje ništavosti odluke od 12.02.2009. godine Agenciji za privatizaciju. Postupajući po tom zahtevu, Agencija za privatizaciju uputila je tuženom 01.06.2010. godine upozorenje sa nalogom da odluku od 12.02.2009. godine stavi van snage i o tome komisiji dostavi verodostojan dokaz u roku od 8 dana od dana prijema upozorenja, što je tuženi i učinio donošenjem odluke Skupštine od 17.06.2010. godine. Tom odlukom utvrđena je ništavost navedene odluke od 12.02.2009. godine sa obrazloženjem da je doneta suprotno članu 398a u vezi čl. 456. Zakona o privrednim društvima. Konkretnije, da je ta odluka doneta bez prethodne saglasnosti Agencije za privatizaciju. Rešenjem Privrednog suda u Nišu P 1045/2012 od 24.01.2013. godine odbačena je tužba T.c. DOO iz B., kojom je tražio utvrđenje ništavosti navedene odluke od 12.02.2009. godine, a to rešenje potvrđeno je rešenjem Privrednog apelacinog suda Pž 2162/13 od 21.03.2013. godine. Iznosi neraspoređene dobiti za svaku od tužilja utvrđeni su finansijskim veštačenjem, pri čemu je veštak imao u vidu odluke od 12.02.2009. i 12.01.2008. godine.
Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo, kada je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev u ovom sporu za isplatu neraspoređene dobiti za traženi period.
Članom 398a stav 1. Zakona o preduzećima („Službeni list SRJ“, br. 125/04), koji se u ovom slučaju primenjuje na osnovu čl. 456. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik RS“, broj 125/2004), propisano je da preduzeće koje posluje većinskim društvenim kapitalom ne može, bez prethodne saglasnosti Agencije republike članice nadležne za poslove privatizacije, donositi odluke o smanjenju ili povećanju kapitala, reorganizaciji ili restrukturiranju, investicionom ulaganju, prodaji dela imovine, opterećivanju imovine, zalaganjem stvari ili uspostavljanjem hipoteke, dugoročnom zakupu, poravnanju sa poveriocima, uzimanju ili odobravanju kredita ili izdavanju garancija, van toka redovnog poslovanja. Prema stavu 2. istog člana, odluke donete suprotno stavu 1. ovog člana poništiće Agencija republike članice nadležna za poslove privatizacije.
U konkretnom slučaju, tuženi je bio u postupku privatizacije, posle čega je 24.11.2009. godine, na osnovu usvojenog programa privatizacije, kupljen od strane kupca T.c. DOO iz B.. Prema propisima o privatizaciji, ključni subjekt zadužen za sprovođenje tog postupka je Agencija za privatizaciju, a preduzeće koje se privatizuje je objekt privatizacije. U tom smislu, postupajući po upozorenju Agencije za privatizaciju od 01.06.2010. godine, Skupština tuženog je 17.06.2010. godine donela odluku kojom je utvrđena ništavost odluke br. 282/1 od 12.02.2009. godine o raspodeli neraspoređene dobiti iz 2004, 2005. i 2006. godine. Ništavost te odluke utvrđena je zbog toga što je doneta bez prethodne saglasnosti Agencije za privatizaciju, protivno članu 398a Zakona o preduzećima u vezi čl. 456. Zakona o privrednim društvima.
Učešće zaposlenog u dobiti ostvarenoj u poslovnoj godini u skladu sa zakonom i opštim aktom može se utvrditi ugovorom o radu ili odlukom poslodavca. Dakle, ta mogućnost postoji ukoliko se ugovori ili o tome poslodavac donese odgovarajuću odluku uz saglasnost organa koji odlučuje o raspolaganju profitom. Sve to, pod uslovom da je prethodno pribavljena saglasnost Agencije za privatizaciju, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pritom, opšti osnov pobijanja odluka Skupštine akcionara i sam postupak po tužbi za pobijanje propisani su članom 302. i 306. Zakona o privrednim društvima. U toku postupka tužilje nisu dostavile dokaze o tome da su pokrenule postupak pobijanja odluke Skupštine tuženog od 17.06.2010. godine, kojom je utvrđena ništavost odluke o raspodeli neraspoređene dobiti od 12.02.2009. godine, pa je o postojanju te činjenice odlučeno primenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 231. Zakona o parničnom postupku.
U reviziji tužilje J.O. ukazuje se da je Agencija za privatizaciju upozorenje tuženom dostavila znatno posle podnošenja tužbe u ovom sporu. Međutim, ova činjenica nije od značaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer zakon ne predviđa rok u kome se upozorenje mora dostaviti. Takođe, navodi se da je sama Agencija za privatizaciju trebalo da poništi odluku Skupštine tuženog o raspodeli dobiti, a ne da dostavlja upozorenje. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, i ovi revizijski navodi nisu od uticaja, kod utvrđene činjenice da je ništavost navedene odluke utvrđena zbog nedostatka bitnog uslova - saglasnosti Agencije za privatizaciju u donošenju odluke o raspodeli dobiti.
Na osnovu čl. 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Predrag Trifunović,s.r.