Rev2 730/2019 3.5.15.4.2 povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 730/2019
03.07.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Jović, advokat iz ..., protiv tuženog DOO ''BB'' ..., koga zastupaju Milan Vlajković i Milena Ivošević, advokati iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1016/18 od 09.11.2018. godine, u sednici održanoj 03.07.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1016/18 od 09.11.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bačkoj Palanci P1 111/17 od 21.02.2018. godine, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od 24.08.2015. godine. Obavezan je tuženi da tužiocu umesto vraćanja na rad naknadi štetu u iznosu od 165.000,00 dinara kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 202.750,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Odbijen je tužbeni zahtev preko dosuđenog iznosa odnosno pet mesečnih zarada do traženih 18 mesečnih zarada.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1016/18 od 09.11.2018. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na neodređeno vreme na radnom mestu ''magacioner gotove robe'' na osnovu ugovora o radu od 16.10.2014. godine. Koristio godišnji odmor od 11.05.2015. godine (ponedeljak) do 15.05.2015. godine (petak). Dana 15.05.2015. godine (dok je godišnji odmor tužioca još uvek trajao), VV koja je zaposlena kod tuženog i koja je tužiocu bila neposredno nadređena, pozvala ga je u firmu pred kraj radnog vremena gde je u toku bio popis povodom uvođenja u posao GG kao novog radnika na radnom mestu ''magacioner gotove robe''. Tom prilikom tužiocu je od strane DD kao rukovodioca Sektora za ... kod tuženog saopšteno da on više nije magacioner i da mu prestaje svojstvo računopolagača u magacinu gotove robe. Za vreme odsustvovanja tužioca zbog korišćenja godišnjeg odmora nisu vršeni posebni popisi od strane komisije kod tuženog već bi tužilac kao magacioner pre odlaska i po povratku sa godišnjeg odmora konstatovao stanje u magacinu. Dana 18.05.2015. godine kod tuženog je došao kupac sa namerom da kupi određenu robu koju je trebalo isporučiti iz magacina. S obzirom da je tužiocu prethodno saopšteno da više nije magacioner, on je odbio da potpiše otpremnicu koja prati robu prilikom izdavanja iz firme smatrajući da to više nije njegova dužnost. Ovu otpremnicu umesto tužioca potpisala je DD. U toku čitave naredne nedelje tužilac nije potpisivao otpremnice i ostalu dokumentaciju koja prati robu izdatu iz magacina, već je to činila DD po ovlašćenju direktora tuženog. Ovih nedelju dana tužilac je obučavao GG u poslovima magacionera koji je sa radom kod tuženog počeo 12.05.2015. godine. Tužilac je 25.05.2015. godine oko 7,30 došao u firmu sa namerom da se javi neposredno nadređenoj VV da ide kod lekara s obzirom da je osećao zdravstvene tegobe u vidu bola u leđima. Ona se saglasila sa tim odlaskom uz to da naknadno donese potvrdu o privremeno sprečenosti za rad. Pre nego što je izašao iz firme tužilac je svratio do magacina kako bi uzeo lične stvari. Prilikom izlaska iz kruga fabrike oko 10,15 časova evidentiran je njegov izlazak bez izlaznice. Dostavio je potvrdu lekara o nastupanju privremene sprečenosti za rad u periodu od 25.05. do 31.05.2015. godine. Tužiocu je za navedene dane evidentirano prisustvo na radu od dva sata, za koja mu je isplaćena zarada. Uobičajena procedura izlaska zaposlenih iz kruga fabrike pretpostavlja pribavljanje izlaznice odnosno pisane dozvole za izlazak koja izdaje pravna služba. Rešenjem tuženog od 24.08.2015. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obaveze i radne discipline jer je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. U obrazloženju rešenja navedeno je da je 18.05.2015. godine u magacinu gotove robe u prisustvu zaposlenih DD (rukovodioca sektora), GG i poslovnog partnera – kupca, tužilac odbio da potpiše otpremnicu iako je jedini računopolagač i na taj način izvršio povredu radne discipline iz člana 179. stav 3. tačka 1. Zakona o radu – neopravdano odbijanje zaposlenog da obavlja poslove i izvršava naloge poslodavca, kao i da je 25.05.2015. godine bez odobrenja otišao sa radnog mesta, izašao iz kruga fabrike bez pisane saglasnosti i odobrenja neposrednog rukovodioca, čime je povredio Pravilnik o radu tuženog - napuštanje radnog vremena pre isteka radnog vremena. Tužilac je 09.07.2015. godine primio upozorenje o postojanju razloga za otkaz na koje se izjasnio. Po prestanku radnog odnosa nije našao novi posao, živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom i dvoje dece. Ima ukupno 29 godina radnog staža od čega je pet godina kod tuženog. Zarada tužioca kod tuženog je iznosila 33.000,00 dinara.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su poništili rešenje o otkazu tuženog.

Prema članu 179. stav 3. tačka 1. Zakona o radu poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to ako neopravdano odbije da obavlja poslove i izvršava naloge poslodavca u skladu sa zakonom.

Teret dokazivanja učinjene povrede radne obaveze odnosno radne discipline je na tuženom. Povredu zaposleni može učiniti činjenjem ili nečinjenjem. Da bi bio odgovoran za učinjenu povredu, zaposleni je mora učiniti svojom krivicom (mora imati svest o nedozvoljenosti svog ponašanja). U ovom slučaju, toga nema. Tužilac je opravdano smatrao da potpisivanje otpremnice nije njegov posao jer mu je neposredno pretpostavljena 15.05.2015. godine usmeno saopštila da nije računopolagač u magacinu i da je na njegovo radno mesto primljeno drugo lice, a za napuštanje radnog mesta radi odlaska lekaru imao je odobrenje svog neposrednog rukovodioca. Zbog toga je navedeno rešenje o otkazu nezakonito, pa nisu osnovani revidentovi navodi da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi za otkaz zbog povrede radne obaveze.

Posledica poništaja rešenja je (prema zahtevu tužioca) obavezivanje tuženog da mu umesto vraćanja na rad naknadi štetu u iznosu od pet mesečnih zarada, imajući u vidu vreme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca, godine života zaposlenog i broj izdržavanih članova porodice (član 191. stav 5. Zakona o radu).

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić