Rev2 730/2023 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 730/2023
05.07.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Zečević, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Čaki Lajoš“, Bačka Topola, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo Opštine Bačka Topola, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4108/22 od 02.11.2022. godine, u sednici veća održanoj 05.07.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4108/22 od 02.11.2022. godine.

ODBIJAJU SE kao neosnovani zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici, Sudska jedinica Bačka Topola P1 656/21 od 02.06.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Stavom drugim i trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji, za period od 15.06.2018. godine do 15.06.2021. godine, isplati na ime neisplaćene naknade za ishranu u toku rada ukupno 102.726,69 dinara i na ime neisplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora ukupno 84.591,60 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni opredeljeni iznos od dospelosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 66.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, tužilja je oslobođena plaćanja sudske takse.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4108/22 od 02.11.2022. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je usvojena i prvostepena presuda preinačena, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje da sud obaveže tuženu da joj za period od 15.06.2018. godine do 15.06.2021. godine, isplati po osnovu naknade troškova za ishranu u toku rada ukupan iznos od 102.726,69 dinara i po osnovu naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 84.591,60 dinara, sve sa zateznom kamatom od 21. u mesecu za prethodni mesec u pojedinačnim iznosima, shodno izreci prvostepene presude i da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 66.000,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 40.000,00 dinara i troškove žalbenog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju iz svih zakonskih razloga.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija tužilje neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u radnom odnosu kod tužene, na radnom mestu ... . Tužena joj je obračunavala i isplaćivala platu tako što je osnovicu, koju utvrđuje Vlada Republike Srbije, množila sa koeficijentom radnog mesta tužilje 6,30. Ukoliko je tako dobijena visina osnovne plate bila niža od iznosa minimalne zarade, tužena je po potrebi vršila korekciju plate tužilji do iznosa minimalne zarade. U obračunskim listama plata tužilje nije iskazivana kao posebna stavka naknada troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Visina potraživanja je utvrđena ocenom nalaza i mišljenja sudskog veštaka za ekonomsko-finansijsku oblast, a na osnovu prisustva na radu tužilje i najpovoljnijeg kriterijuma u uporednim važećim kolektivnim ugovorima na teritoriji RS.

Imajući u vidu navedeno, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilje smatrajući da joj pripada pravo na naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora u visini mesečnih naknada, shodno nalazu veštaka koji je u svom obračunu primenio parametre iz važećih Posebnih kolektivnih ugovora u Republici Srbiji u kojima je naknada troškova za ishranu u toku rada iznosila 250,00 dinara bruto na dnevnom nivou, a naknada troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora u visini od 1/12 minimalne zarade na mesečnom nivou. U situaciji kada je tužilja u spornom periodu primala platu u visini minimalne zarade, prvostepeni sud je zaključio da u koeficijentu za obračun plate tužilji nisu bile sadržane predmetne naknade i iz ovih razloga je usvojio tužbeni zahtev u opredeljenim iznosima.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev za isplatu navedenih naknada zaključujući da je tužilji isplaćena plata prema koeficijentu utvrđenom u skladu sa odredbama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, a u kojoj su sadržane i navedene naknade.

Prema stanovištu Vrhovnog suda, neosnovano se revizijom tužilje ukazuje da je u pobijanoj presudi pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Odredbom člana 13. stav 1. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“ br. 88/17 ... 129/21), propisano je da delatnost obrazovanja i vaspitanja obavlja ustanova, dok je članom 183. stav 3. istog zakona propisano da se na utvrđivanje i obračun plata, naknada i dodataka zaposlenih u ustanovi primenjuju propisi kojima se uređuju plate i naknade i druga primanja zaposlenih u javnim službama.

Odredbom člana 1. stav 1. tačka 3. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama („Službeni glasnik RS“ br. 34/01 ... 21/16) koji se primenjuje i na škole-ustanove osnovane radi obezbeđivanja i ostvarivanja prava utvrđenih zakonom i ostvarivanja drugog zakonom utvrđenog interesa u oblasti obrazovanja, propisano je da se ovim zakonom uređuje način utvrđivanja plata, dodataka, naknada i ostalih primanja izeđu ostalih i zaposlenih u javnim službama koje se finansiraju iz budžeta Republike, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave. Članom 4. stav 2. istog zakona, propisano je da koeficijent za obračun plate sadrži i dodatak na ime naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora.

Koeficijenti za obračun i isplatu plate zaposlenih u školama određeni su Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama („Službeni glasnik RS“ br. 44/01 sa izmenama). Vlada Republike Srbije i reprezentativni sindikati zaključili su Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik RS“ br. 21/15 i 92/20) kojim su pored ostalog uredili prava, obaveze i odgovornosti iz rada i po osnovu rada zaposlenih u osnovnim školama, srednjim školama i domovima učenika, kojima se sredstva za plate obezbeđuju u budžetu Republike Srbije. Međutim, imajući u vidu da istim nije ugovoreno i pravo zaposlenih na isplatu naknada za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, proizlazi da kada su u pitanju navedene naknade na zaposlene u školama se primenjuju odredbe Zakona o platama u državnim organima i javnim službama. Ovim zakonom je propisano da koeficijent izražava složenost poslova, odgovornost, uslove rada i stručnu spremu, kao i da sadrži dodatak na ime naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Takođe, iako se iz koeficijenta osnovne plate za tužilju od 6,30 i u isplatnim listama, ne vidi koji procenat ili nominalni iznos predstavljaju navedene naknade, sama ta činjenica ne stvara osnov za njihovu isplatu na način kako to tužilja traži, a prvostepeni sud pogrešno utvrdio (najpovoljniji parametri iz trenutno važećih posebnih kolektivnih ugovora za javna preduzeća u RS), niti podrazumeva da deo koeficijenta tužilje pouzdano ne sadrži predmetne troškove. Kod ovako utvrđene činjenične i pravne situacije, po oceni Vrhovnog suda tužilja nema pravo na tražene naknade, jer joj je tužena platu obračunavala i isplaćivala u skladu sa utvrđenim koeficijentom (u kojem su prema zakonskoj odredbi sadržani dodaci za ishranu i regres), zbog čega je tužbeni zahtev tužilje pravilno odbijen kao neosnovan.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Tužilja nije uspela u revizijskom postupku zbog čega joj ne pripadaju troškovi tog postupka, a zahtev tužene za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju je odbijen, jer ovi troškovi nisu bili nužni i neophodni za donošenje odluke o reviziji, pa je primenom člana 165. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić