Rev2 749/2017 radno pravo; višak zaposlenih

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 749/2017
11.05.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragica Brkić, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ ..., koga zastupa Ivan Mijailović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3639/16 od 22.12.2016. godine, u sednici održanoj 11.05.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3639/16 od 22.12.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu P1 150/16 od 12.10.2016. godine, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog broj … od 17.03.2011. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj … od 17.02.2010. godine i aneksi ugovora o radu od 28.05.2010. godine i od 28.07.2010. godine, zbog prestanka potrebe za njegovim radom i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad (stav 1. izreke) te obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 106.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 12.10.2016. godine pa do isplate (stav 2. izreke).

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3639/16 od 22.12.2016. godine odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14 - u daljem tekstu: ZPP), pa je utvrdio da je ravizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme za obavljanje poslova industrijski radnik III po osnovu ugovora o radu od 17.02.2010. godine. Aneksom ugovora o radu od 28.05.2010. godine, tužilac je privremeno raspoređen na radnom mestu portir (od 01.06.2010. do 31.03.2011. godine). Generalni direktor tuženog je 03.02.2011. godine doneo Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja viška zaposlenih zbog ukidanja radnog mesta glavni tehnolog i portir. Nakon toga, tužiocu je rešenjem od 17.03.2011. godine dat otkaz zbog prestanka potrebe za njegovim radom na poslovima portira, odnosno zbog ukidanja radnog mesta na koje je bio privremeno raspoređen. U trenutku kada je dobio otkaz na radnom mestu portir, povećan je broj izvršilaca na radnom mestu industrijski radnik za koje je tužilac zaključio ugovor na radu na neodređeno vreme.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev usvojen.

Poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoje opravdani razlozi koji se odnose na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje (povreda radne obaveze krivicom i povreda radne discipline) i zbog operativnih potreba poslodavca. Sve tri grupe razloga imaju svoj normativni izraz u devet razloga za otkaz koji su međusobno nezavisni. Autonomno pravo poslodavca je da otpušta zaposlene usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, kada prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili kada dođe do smanjenja obima posla. Ali, poslodavac ne može da koristi ovaj otkazni razlog (operativne potrebe) u slučaju kad radno mesto na kome je tužilac zasnovao radni odnos – nije ukinuto, već je naprotiv povećan broj izvršilaca. Korišćenjem ovog razloga u situaciji kada je povećan broj zaposlenih na radnom mestu na koje je tužilac raspoređen, vrši se zloupotreba prava.

U konkretnom slučaju, tuženi je raspoređivanjem tužioca na radno mesto portir (u periodu od 01.06.2010. do 31.03.2011. godine) i zatim otkazom pre isteka roka na koje je aneksom ugovora o radu privremeno raspoređen (17.03.2011. godine), u situaciji kada je odlukom o pokretanju postupka utvrđen višak zaposlenih na radnom mestu portir, a povećan broj izvršilaca na radnom mestu industrijski radnik, zloupotrebio pravo iz člana 179. tačka 9. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05, 61/05 i 54/09).

Iz svih tih razloga pravilno je od strane nižestepenih sudova utvrđeno da je otkaz nezakonit.

Kako se u postupku povodom revizije raspravljaju pravna, a ne i činjenična pitanja, predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi u reviziji u kojima se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje jer to nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 1. tačka 2.) ZPP.

Na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić