Rev2 754/2024 3.19.1.25.1.3 dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 754/2024
27.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Vasiljević advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3764/23 od 11.10.2023. godine, na sednici održanoj 27.06.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3764/23 od 11.10.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3764/23 od 11.10.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 326/23 od 10.05.2023. godine kojom je odbijen tužbeni zahtev za poništaj rešenja tuženog Su IV-32 br. ../2021-26 od 27.05.2021. godine (stav prvi izreke) i tužilac obavezan da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka od 45.000,00 dinara (stav drugi izreke). Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, koja mu je dostavljena 27.11.2023. godine, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju 22.12.2023. godine zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 403. ZPP. Tužilac revizijom nije ukazivao, ni izričito ni posredno, da je izjavljena i u smislu odredaba člana 404. Zakona o parničnom postupku kojima su propisani uslovi za izjavljivanje posebne revizije, zasebnog pravnog leka koji se, zbog pogrešne primene materijalnog prava, može izuzetno izjaviti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom i o čijoj dozvoljenosti odlučuje Vrhovni sud, ceneći potrebu odlučivanja o tom pravnom leku zbog razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23; u daljem tekstu: ZPP), kojim je propisano da je revizija nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3), osim iz člana 404. ovog zakona, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Za postupak u parnicama iz radnih odnosa, odredbama glave XXIX ZPP (čl. 436. do 441) propisana su posebna pravila, pa i ono prema kome je revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa (član 441). Na pitanja koja odredbama ove glave nisu drugačije uređena, pa i na ocenu dozvoljenosti revizije u ostalim parnicama iz radnih odnosa, u koje spada i parnica u konkretnom slučaju, primenjuju se ostale odredbe ZPP. Saglasno odredbama člana 403. ZPP, stranke mogu da izjave reviziju protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu (stav 1); s tim što je revizija uvek dozvoljena ako je: 1) to posebnim zakonom propisano, 2) drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka, 3) drugostepeni sud usvojio žalbu, ukinuo presudu i odlučio o zahtevima stranaka (stav 2); dok revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela na prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe (stav 3).

Ako je za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (član 28. stav 1), a ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi (član 33. stav 2).

U konkretnom slučaju, radi se o parnici iz radnog odnosa sudije radi poništaja rešenja predsednika Privrednog suda u Beogradu od 27.05.2021. godine kojim je ukinuto rešenje o uvećanju osnovne plate tužioca (IV Su br. ../2016 od 22.07.2016. godine, ranije doneto na osnovu odluke Visokog saveta sudstva broj 120- 01-8/2011-01 od 31.03.2011. godine) i obustavljena isplata uvećanja plate. Pošto označena vrednost predmeta spora od 15.000,00 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra na dan podnošenja tužbe od 27.07.2021. godine (kada je srednji kurs evra iznosio 117,5594 dinara), izjavljena revizija je nedozvoljena.

S obzirom na izloženo, Vrhovni sud je odlučio kao u prvom stavu izreke, na osnovu člana 413. u vezi s članom 410. stav 2. tačka 5. ZPP.

Vrhovni sud je imao u vidu naknadno dostavljeni podnesak tužioca od 31.05.2024. godine u kome je navedeno da je u izjavljenoj reviziji sadržan zahtev da se osporena presuda ispita i u smislu člana 404. ZPP, radi raspravljanja pitanja od opšteg interesa, u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse i zbog potrebe za novima tumačenjem prava, pritom bez ukazivanja na konkretna pravna pitanja koja bi trebalo raspraviti niti na različite sudske odluke, ali ga nije razmatrao pošto je dostavljen posle isteka zakonskog roka od 30 dana za izjavljivanje revizije.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković