Rev2 768/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija;3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i dr.primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 768/2020
17.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, dr Ilije Zindovića i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici po tužbi tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Miletić, advokat u ..., protiv tuženog Osnovna škola „Petar Tasić“ iz Leskovca, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade troškova, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3086/19 od 29.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 17.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3086/19 od 29.11.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3086/19 od 29.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 988/17 od 04.04.2019. godine odbijen je primarni tužbeni zahtev tužilje da se tužena obaveže da joj na ime neisplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora isplati iznos od 43.964,00 dinara za 2015. godinu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2015. godine do isplate, iznos od 43.951,00 dinara za 2016. godinu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2016. godine do isplate i iznos od 47.136,00 dinara za 2017. godinu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2017. godine do isplate, te na ime neisplaćene naknade za ishranu u toku rada počev od septembra 2014. godine zaključno sa avgustom mesecom 2017. godine mesečne iznose bliže navedene u ovom stavu izreke presude sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos počev od 22. u mesecu za prethodni mesec do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obaveže da sa tužiljom zaključi aneks ugovora o radu kojim se zaposlenoj tužilji priznaje pravo na naknadu troškova za ishranu u toku rada i za regres za korišćenje godišnjeg odmora i utvrđuje njihova visina, a naknada troškova za ishranu u toku rada izražava u novčanom iznosu počev od dana podnošenja tužbe, te ukoliko tuženi ne zaključi aneks ugovora o radu sa tužiljom da se ova presuda ima smatrati pravnim osnovom za utvrđivanje visine naknade troškova za ishranu u toku rada i naknade za regres za korišćenje godišnjeg odmora i za njihovu isplatu tužilji počev od dana podnošenja tužbe i izražavanje naknade troškova za ishranu u toku rada u novčanom iznosu u isplatnim listama, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadni troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 15.898,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3086/19 od 29.11.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. U pogledu dozvoljenosti revizije pozivao se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. stav 1. Zakon o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. ovog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije izjavljene na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, kao ni razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Pobijanom drugostepenom odlukom pravnosnažno je odlučeno o zahtevu tužioca za isplatu neisplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora i neisplaćene naknade za ishranu u toku rada, odnosno o eventualnom zahtevu za zaključenje odgovarajućeg aneksa ugovora o radu. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane pobijane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revizijski navodi tužioca o činjeničnom stanju ne predstavljaju pravno relevantni osnov za izjavljivanje posebne revizije iz te zakonske odredbe. Revizijom se ne ukazuje na postojanje suprotnih sudskih odluka u istim ili sličnim pravnim situacijama, odnosno na različito postupanje i neujednačenost sudske prakse.

Iz iznetih razloga na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Tužba je u ovom sporu podneta 14.12.2017. godine, a preinačena 30.01.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude u postupku po reviziji iznosi 484.806,09 dinara, što po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe iznosi 4.092,12 evra.

Odredba člana 403 stav 3. Zakona o parničnom postupku propisuje da revizija u imovinskopravnim sporovima nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, već o novčanom potraživanju iz radnog odnosa u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, to revizija tužilje nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. Zakon o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić