Rev2 771/2022 3.5.15.4.2; povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 771/2022
30.08.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavica Zupanc, advokat iz ..., protiv tuženog Instituta za evropske studije iz Beograda, čiji je punomoćnik Dušica Dukanac, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 89/19 od 02.09.2021. godine, u sednici veća održanoj 30.08.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 89/19 od 02.09.2021. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova na ime odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2581/17 od 19.10.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj .. od 27.02.2015. godine, o prestanku radnog odnosa tužiocu kod tuženog. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tuženi da vrati tužioca na radno mesto ..., kao i zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom trećim izreke obavezan je tužilac da isplati tuženom na ime troškova parničnog postupka iznos od 189.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 89/19 od 02.09.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2581/17 od 19.10.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je blagovremeno podneo odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20) i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vreme 15.11.2002. godine, na osnovu ugovora o radu broj .. od 15.11.2002. godine. Odlukom Naučnog veća broj .. od 09.06.2006. godine, tužilac je izabran u istraživačko zvanje ..., da bi odlukom broj .. od 19.04.2011. godine, ponovo bio izabran u istraživačko zvanje (reizbor) ... . Osporenim rešenjem broj .. od 27.02.2015. godine tužiocu je prestao radni odnos kod tuženog. Tužiocu je redovno isplaćivana zarada u periodu od 15.11.2002. godine do 28.02.2015. godine (dan prestanka radnog odnosa), kao i za period april 2011. godine – april 2014. godine, za koji je 03.03.2014. godine podneo zahtev za mirovanje radnog statusa zaveden pod brojem .., o kom zahtevu nije odlučeno. Direktor nije imao nameru da uzme u razmatranje zahtev tužioca, ali je bio spreman da mu zamrzne radni odnos na godinu dana, kako bi tužilac eventualno završio doktorske studije. Međutim, tužilac je odbio takav predlog direktora. Tužiocu je u martu i aprilu 2014. godine, istekao rok na koji je po drugi put bio izabran u zvanje ..., imajući u vidu da samo dva puta može biti biran i da je napunio 40 godina što predstavlja gornju granicu za doktoriranje prema kriterijumima ministarstva. Tužilac do okončanja ovog spora nije završio doktorske akademske studije, ima VII stepen stručne spreme, završen Fakultet ... na Univerzitetu u ... . Tužilac je u Srbiji završio Fakultet ..., smer ... . Kod tuženog nije postojalo upražnjeno radno mesto na koje bi mogao biti raspoređen u skladu sa svojom stručnom spremom.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odbijen je tužbeni zahtev tužioca za poništaj kao nezakonitog osporenog rešenja o prestanku radnog odnosa tužiocu kod tuženog i zahtev da se obaveže tuženi da vrati tužioca na radno mesto ... .

Osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa tužiocu je doneto od strane direktora tuženog na osnovu člana 175. stav 1. tačka 7. Zakona o radu, („Službeni glasnik RS“ broj 24/05 ... 75/14) u vezi sa članom 86. stav 5. Zakona o naučno istraživačkoj delatnosti („Službeni glasnik RS“ br. 110/05 ... 18/10), zato što tužilac nije u roku od 6 godina od dana prvog izbora završio doktorske studije, niti je u smislu člana 87. Zakona o naučno istraživačkoj delatnosti pokrenut postupak za sticanje višeg zvanja, kao i da nije mogao treći put biti izabran u zvanje ..., da nije završio doktorske studije, da nije predložen u više zvanje i da kod poslodavca nije postojalo upražnjeno radno mesto na koje bi se zaposleni prema svojoj stručnoj spremi mogao rasporediti.

Odredbom člana 70. stav 3. Zakona o naučnoistraživačkoj delatnosti („Službeni glasnik RS“ br. 110/05 ... 18/10) je propisano da, zvanje ... može steći lice koje je upisalo doktorske, odnosno doktorske akademske studije, koje je prethodne nivoe studiranja završilo sa ukupnom prosečnom ocenom najmanje osam, koje se bavi naučnoistraživačkim radovima i ima objavljene recenzirane naučne radove. Odredbom stava 4. ovog člana propisano je da je ... u obavezi da u roku od šest godina završi doktorske akademske studije i objavljuje naučne radove.

Odredbom člana 86. stav 4. ovog zakona je propisano da se zvanje ... stiče za period od tri godine, sa mogućnošću još jednog reizbora. Ako istraživač u zvanju naučnog saradnika, višeg naučnog saradnika i istraživač saradnik ne bude reizabran u odgovarajuće zvanje, u propisanim rokovima, raspoređuje se na upražnjeno radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi u skladu sa opštim aktom instituta, a ako takvog radnog mesta nema istraživaču prestaje radni odnos u institutu (stav 5. istog člana).

Kako tužilac nije mogao ponovno biti reizabran u zvanje ... po proteku roka od šest godina, imajući u vidu da nije završio doktorske studije i da nije postojalo upražnjeno radno mesto na koje je mogao biti raspoređen u skladu sa svojom stručnom spremom, to je osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa tužiocu doneto uz pravni primenu odredbe člana 175. stav 1. tačka 7. Zakona o radu zakonito, zbog čega su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje da je tužilac imao potrebnu stručnu spremu za upražnjeno radno mesto i da tuženi nije vršio proveru sposobnosti tužioca za upražnjeno radno mesto, imajući u vidu zaključak nižestepenih sudova da u konkretnom slučaju nije postojalo upražnjeno radno mesto na koje bi tužilac mogao biti raspoređen, s obzirom na to da radno mesto bibliotekara kod tuženog u trenutku kada je tužiocu osporenim rešenjem prestao radni odnos nije bilo sistematizovano, da su radna mesta pomoćnog radnika i poslovno-tehničkog sekretara bila popunjena, a da za radno mesto u računovodstvu, koje je bilo upražnjeno, tužilac nije imao adekvatnu vrstu i stepen stručne spreme. Isto tako, neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje da je tuženi rasporedio lice sa kvalifikacijama i potrebnim iskustvom za radno mesto „radnik u računovodstvu“ na radno mesto „poslovno-tehničkog sekretara“, plaćajući sedam godina drugo lice po osnovu ugovora o delu radi obuke za navedene poslove, a da je tužilac bio kvalifikovan i osposobljen za rad na toj poziciji, s obzirom na to da je u momentu prestanka radnog odnosa tužiocu na osnovu osporenog rešenja to radno mesto bilo popunjeno.

Kako se odbija kao neosnovana revizija tužioca i navodi iz revizije nisu od uticaja na drugačiju odluku ovoga suda, to nije neophodno dalje detaljno obrazlagati ovu presudu na osnovu odredbe člana 414. stav 2. ZPP.

Troškovi na ime odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja parnice, zbog čega je odbijen kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova na ime odgovora na reviziju na osnovu odredbe člana 154. stav 1. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbi člana 414. stav 1. i 165. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić