Rev2 776/2017 radno pravo; povreda radne discipline

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 776/2017
20.04.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milanko Golubović, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ iz ..., koga zastupa Srđan Kilibarda, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3055/16 od 28.10.2016. godine, u sednici održanoj 20.04.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3055/16 od 28.10.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudske jedinice u Kuli P1 93/16 (2014) od 10.06.2016. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je poništeno rešenje tuženog od 16.06.2014. godine o otkazu ugovora o radu i obavezan je tuženi da tužioca reintegriše u proces rada kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 88.500,00 dinara.

Pobijanom drugostepenom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP pa je našao da je ravizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Rešenjem tuženog od 16.06.2014. godine, tužiocu, zaposlenom na poslovima „…“ otkazan je ugovor o radu zbog povreda radne discipline i radne obaveze. Tužiocu je stavljeno na teret da je 11.04.2014. godine zaposlenog GG izložio ličnom sramoćenju, uvredi dostajnstva i poniženju pred drugim zaposlenima povredivši time radnu disciplinu propisanu ugovorom o radu (člana 21. stav 3. tačka b - iznošenje ili pronošenje netačnih činjenica u nameri da se zaposlenom umanji ugled i prouzrokuje šteta i član 21. stav 1. tačka b - nedolično ponašanje prema pretpostavljenima i ostalim zaposlenima). Osim toga, tužiocu je stavljeno da je pre isteka radnog vremena napustio radno mesto, bez naloga ili odobrenja, čime je izvršio povredu radne obaveze predviđene kao osnov za otkaz ugovora o radu (član 5. stav 5. Pravilnika o radnom vremenu i evidencija obavljanja rada). Navedene povrede su opisane i u upozorenju od 08.05.2014. godine koje je tužiocu dostavljeno na izjašnjenje sa rokom od 5 radnih dana. Na zahtev za dostavljanje mišljenja, samostalni sindikat kod tuženog je izrazio stav da ne postoje razlozi za otkaz ugovora o radu. Upozorenje je dostavljeno tužiocu preporučenom pošiljkom, nakon čega se on izjasnio.

U pogledu okolnosti pod kojima je došlo do navedenih povreda discipline sud je poklonio veru iskazu tužioca koji je saslušan kao stranka i izjavio da je kritičnom prilikom, kada mu se GG obratio, imao utisak da je pod dejstvom alkohola, zbog njegovog izraza lica, zbog čega je rešio da o događaju obavesti smenovođu. Kako smenovođu nije našao, obratio se šefu DD koji ga je uputio da se javi službeniku obezbeđenja. Prilikom prijavljivanja tužilac je tražio da ostane anoniman. Kod tuženog je izvršeno alkotestiranje svih zaposlenih i utvrđeno da GG nije bio pod dejstvom alkohola i sačinjen je zapisnik. Dalje, prema Pravilniku o radnom vremenu i evidenciji obavljanja rada kod tuženog, mimo pauze, zaposleni prilikom svakog napuštanja radnog mesta imaju obavezu da se jave smenovođi odnosno zameniku. Međutim, prema ustanovljenoj praksi kod tuženog, kada radnici napuštaju radno mesto samo radi potrebe odlaska u toalet i sl. (to podrazumeva odsustvo sa radnog mesta na kraće vreme), zaposleni se ne prijavljuje jer se takve okolnosti ne bi mogle ispratiti (odsustvovanje tužioca sa radnog mesta radi konzumiranja vode i prijavljivanja slučaja o sukobu sa GG).

Kod takvog činjeničnog stanja, pravilno je primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev usvojen i kada je poništeno rešenje o otkazu jer se nisu stekli uslovi za prestanak radnog odnosa na inicijativu poslodavca zbog povrede radne obaveze učinjene krivicom zaposlenog iz člana 179. stav 1. tačka 2. Zakona o radu.

Pri prosuđivanju da li je radnik koji je povrede prouzrokovao kriv ili ne (da li ponašao onako kako je trebalo) vodi se računao redovnom toku stvari i o tome šta se od razumnog i pažljivog čoveka moglo očekivati u datim okolnostima.

Imajući u vidu sve okolnosti, kao i činjenicu da se u reviziji ne može osporavati učinjeno činjenično stanje i pobijati slobodno sudijsko uverenje u pogledu verodostojnosti iskaza tužioca, može se zaključiti da kritičnom prilikom tužilac nije imao nameru da zaposlenog GG sramoti, uvredi, odnosno povredi njegovo dostojanstvo i da ga ponizi pred drugim zaposlenima time što ga je prijavio nadležnoj službi (da je alkoholisan).

Naime, okolnost da tužilac nije pronosio informaciju da misli da je GG alkoholisan, već je tražio da ostane anoniman, ukazuje da tužilac nije imao nameru da sramoti bilo koga od zaposlenih, koja bi namera bila sankcionisana otkazom ugovora o radu.

U situaciji kada je utvrđena praksa kod tuženog, prema kojoj zaposleni može (radi konzumiranja vode) da odsustvuje sa radnog mesta na kraće vreme, osnovano se može zaključiti da zaposleni kritičnom prilikom nije učinio povredu radne obaveze iz člana 6. Pravilnika o radnom vremenu i evidenciji.

Imajući u vidu navedeno, pravilno je stanovište nižestepenih sudova da tuženi nije dokazao da je tužilac svojim postupanjem izvršio povredu radne discipline (na njemu je ležao teret dokazivanja).

Kako se u postupku povodom revizije raspravljaju pravna, a ne i činjenična pitanja, predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi u reviziji u kojima se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje jer to nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 1. tačka 2) Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić