Rev2 785/2020 3.6.1; pojam diskriminacije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 785/2020
03.03.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Branka Stanića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Maja Radnić, advokat iz ..., protiv tuženog JP Elektroprivreda Srbije Beograd, radi diskriminacije, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 583/19 od 30.05.2019. godine, u sednici održanoj 03.03.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 583/19 od 30.05.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P1 80/18 od 06.12.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi izvršio diskriminaciju prema njemu tako što je BB izvršio isplatu jubilarne nagrade za 40 godina rada kod tuženog, a isto pravo je uskratio tužiocu iako su i tužilac i BB bili u istom statusu, i jedan i drugi nisu imali status zaposlenog kod tuženog u trenutku stupanja na snagu Posebnog kolektivnog ugovora koji je uveo pravo na jubilarnu nagradu za 40 godina rada. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 583/19 od 30.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog do 31.08.2014. godine kada mu je prestao radni odnos zbog odlaska u starosnu penziju sa ostvarenim penzijskim stažom od 40 godina i 2 meseca. Tužilac je ispunio uslove za odlazak u starosnu penziju u vreme važenja Kolektivnog ugovora kod tuženog kojim nije bilo predviđeno pravo na jubilarnu nagradu za 40 godina rada kod poslodavca koji je prestao da važi 29.01.2015. godine. Posebnim kolektivnim ugovorom za elektroprivredu Srbije koji je donet 27.01.2015. godine (''Službeni glasnik RS'' broj 15/2015), a stupio na snagu 07.02.2015. godine uvedeno je pravo na jubilarnu nagradu za 40 godina rada kod poslodavca u visini od četiri zarade. Po članu 49. stav 2. ovog PKU u vreme provedeno na radu kod poslodavca uračunava se pun staž osiguranja odnosno ukupan staž osiguranja sa uvećanim trajanjem za zaposlene koji rade na tim poslovima. Stavom 6. propisano je da uslov koji se odnosi na dužinu ukupnog rada iz stava 1. ovog člana ispunjava i zaposleni koji bi u godini u kojoj odlazi u penziju ili umire ispunio navedeni uslov bez obzira da li taj uslov ispunjava u trenutku kad mu prestaje radni odnos. Stavom 7. propisano je da zaposleni stiče pravo na isplatu jubilarne nagrade na dan ispunjenja uslova iz stava 1. ovog člana, a jubilarna nagrada se isplaćuje do kraja meseca u kome je zaposleni ispunio uslov za isplatu jubilarne nagrade. Odlukom o utvrđivanju prava na jubilarnu nagradu zaposlenima u RB Kolubara DOO Lazarevac od 19.06.2015. godine u članu 1. utvrđeno je da su zaposleni u privrednom društvu za proizvodnju, preradu i transport uglja RB Kolubara DOO Lazarevac koji su pre 07.02.2015. godine kada je stupio na snagu Poseban kolektivni ugovor za elektroprivredu navršili 10, 20, 30 i 40 godina ukupnog vremena provedenog na radu kod poslodavca i zavisnim privrednim društvima i njihovim pravnim prethodnicima stekli pravo na jubilarnu nagradu za navedeni jubilarni broj godina rada. Članom 2. odluke propisano je da je ostarenje prava na jubilarnu nagradu za 10, 20 i 30 godina ukupnog vremena provedenog na radu bilo regulisano Kolektivnim ugovorom RB Kolubara DOO Lazarevac i Kolektivnim ugovorom bivšeg zavisnog društva Kolubara metal DOO Vreoci koji su važili do 29.01.2015. godine ali ne na isti način što je uslovilo različito postupanje u ostvarivanju prava na jubilarnu nagradu zaposlenih u Ogranku Kolubara metal u odnosu na zaposlene kod poslodavca, a stavom 2. da je pravo na jubilarnu nagradu za 40 godina provedenih na radu kod poslodavca i zavisnim privrednim društvima i njihovim pravnim prethodnicima ustanovljeno Posebnim kolektivnim ugovorom za elektroprivredu Srbije koji je stupio na snagu 07.02.2015. godine. Prema članu 3. odluke u cilju jedinstvenog postupanja kod tuženog prema svim zaposlenima koji su pre 07. februara navršili 10, 20, 30 i 40 godina ukupnog vremena provedenog na radu kod poslodavca i zavisnim privrednim društvima i njihovim pravnim prethodnicima isplatiti jubilarne nagrade na način i pod uslovima utvrđenim članom 49. PKU za elektroprivredu Srbije. Ova odluka je stupila na snagu danom donošenja. Tuženi je u februaru 2015. godine isplatio jubilarne nagrade zaposlenima u skladu sa ovom odlukom uključujući bivšeg zaposlenog BB koji je preminuo na radnom mestu ...2015. godine, pre stupanja na snagu Posebnog kolektivnog ugovora koji je uveo pravo na ovu nagradu. Do trenutka smrti sada pok. BB ostvario je staž osiguranja od 39 godina, 0 meseci i 18 dana, a 40 godina staža osiguranja bi ostvario ...2015. godine da je radio na istim poslovima bez prekida. Jubilarna nagrada za 40 godina rada kod tuženog je isplaćena njegovim zakonskim naslednicima ...2015. godine.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da ne postoji diskriminatorsko ponašanje tuženog prema tužiocu jer je uslov za isplatu jubilarne nagrade za 40 godina rada kod poslodavca u skladu sa opštim aktom tuženog koji je stupio na snagu 07.02.2015. godine status zaposlenog lica jer tim opštim aktom nije predviđeno priznavanje ovog prava i bivšim zaposlenima, ni penzionerima. Pored toga, tužilac i bivši zaposleni sada pok. BB nisu bili u istom statusu s obzirom da bi BB u godini u kojoj je preminuo ostvario pravo na jubilarnu nagradu zbog čega je nagrada i isplaćena njegovim naslednicima.

Stanovište nižestepenih sudova je pravilno.

Zabrana diskriminacije, radnje kojima se diskriminacije čine, kao i sam pojam diskriminacije bliže su definisani Zakonom o zabrani diskriminacije (čl. 2. i 16. Zakona o zabrani diskriminacije).

Osnovni kriterijum kod utvrđivanja (ne)postojanja diskriminacije jeste nejednako postupanje u istoj ili sličnoj situaciji. U ovom slučaju toga nema. Tužilac i lice u odnosu na koga se traži utvrđenje diskriminacije – BB nisu u istom položaju. Tužiocu je radni odnos prestao 31.08.2014. godine, dok je BB bio zaposlen kod tuženog sve do svoje smrti – ...2015. godine (u tom trenutku je već donet PKU, ali još nije stupio na snagu). Bez obzira što je BB preminuo pre stupanja na snagu PKU, on upravo po tom aktu iz člana 49. stav 6. ima pravo na ovu naknadu koja je isplaćena njegovim naslednicima.

Imajući u vidu da tužilac i lice sa kojim se poredi nisu u istoj situaciji, to suprotno revizijskim navodima, nema nejednakog postupanja u odnosu na tužioca zbog čega je takav tužbeni zahtev pravilno odbijen.

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić