Rev2 787/2020 posebna revizija; dozvoljenost revizije 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 787/2020
08.07.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Ninković, advokat iz ..., protiv tužene Marijane Ajduković, preduzetnik, Stomatološka ordinacija ''Dentaž'' Beograd, čiji je punomoćnik Darko Perazić, advokat iz ..., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3178/18 od 16.10.2019. godine, u sednici održanoj 08.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene Marijane Ajduković, preduzetnika, Stomatološka ordinacija ''Dentaž'' Beograd, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3178/18 od 16.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1283/2014 od 19.03.2018. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P1 1283/14 od 15.05.2018. godine, stavom I izreke, odbačena je tužba tužilje u pogledu zahteva kojim je tražila da se utvrdi da je bila u radnom odnosu kod tužene na poslovima ... u vremenskom periodu od 01.01.2011. godine do 31.12.2012. godine. Stavom II izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati iznos od 459.966,57 dinara, na ime naknade za manje isplaćenu zaradu za vremenski period od 01.06.2011. godine do 31.12.2012. godine, sa zakonskom zateznom kamatom koja na mesečne iznose dospeva na način naveden u tom stavu izreke. Stavom III izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati iznos od 166.868,99 dinara, na ime naknade za manje isplaćenu zaradu za vremenski period od 01.01.2013. godine do 01.02.2014. godine, sa zakonskom zateznom kamatom koja na mesečne iznose dospeva na način naveden u tom stavu izreke. Stavom IV izreke, tužena je obavezana da tužilji isplati iznos od 147.312,14 dinara, na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada, za vremenski period od 01.06.2011. godine do 01.11.2014. godine, sa zakonskom zateznom kamatom na mesečne iznose, na način naveden u tom stavu izreke. Stavom V izreke, obavezana je tužena da za tužilju uplati iznos od 207.734,56 dinara, na ime doprinosa za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje, Republičkom fondu PIO, Filijala Beograd, za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.12.2012. godine, shodno članu 82.Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Stavom VI izreke, tužena je obavezana da za tužilju uplati iznos od 116.142,51 dinar, na ime doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, Filijala za Grad Beograd (ispostava za Zvezdaru), za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.12.2012. godine, shodno članu 6. Zakona o zdravstvenom osiguranju. Stavom VII izreke, tužena je obavezana da za tužilju uplati iznos od 14.163,72 dinara, na ime doprinosa za obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti, Nacionalnoj službi za zapošljavanje, Filijala Beograd, za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.12.2012. godine, shodno članu 19.stav 1.tačka 1. Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti. Stavom VIII izreke, obavezana je tužena da za tužilju uplati iznos od 29.903,89 dinara, na ime razlike doprinosa za obavezno penzijsko – invalidsko osiguranje, Republičkom fondu PIO, Filijala Beograd, za vremenski period od 01.01.2013. godine do 01.02.2014. godine, shodno članu 82. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Stavom XI izreke, tužena je obavezana da za tužilju uplati iznos od 14.822,12 dinara, na ime razlike doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, Filijala za Grad Beograd (Ispostava za Zvezdaru), za vremenski period od 01.01.2013. godine do 01.02.2014. godine, shodno članu 6. Zakona o zdravstvenom osiguranju. Stavom X izreke, obavezana je tužena da za tužilju uplati iznos od 1.807,55 dinara, na ime razlike doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje, Filijala Beograd, za vremenski period od 01.01.2013. godine do 01.02.2014. godine, shodno članu 19. stav 1. tačka 1. Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti. Stavom XI izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati iznos od 171.743,46 dinara, na ime naknade minimalne zarade za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.12.2012. godine, sa zakonskom zateznom kamatom na mesečne iznose, na način naveden u tom stavu izreke. Stavom XII izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati iznos od 20.232,56 dinara, na ime naknade za manje isplaćenu zaradu za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.05.2011. godine, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.06.2011. godine pa do isplate i iznos od 3.200,00 dinara, na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.05.2011. godine, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.06.2011. godine do isplate. Stavom XIII izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tužena obaveže da za tužilju na ime doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu PIO, Filijala Beograd, za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.12.2012. godine, isplati zakonsku zateznu kamatu na mesečne iznose, na način naveden u tom stavu izreke. Stavom XIV izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da za tužilju na ime doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, Filijala za Grad Beograd (Ispostava za Zvezdaru), za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.12.2012. godine, isplati zakonsku zateznu kamatu na mesečne iznose navedene u tom stavu izreke. Stavom XV izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da za tužilju na ime doprinosa za obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje, Filijala Beograd, za vremenski period od 01.05.2011. godine do 31.12.2012. godine, isplati zakonsku zateznu kamatu na mesečne iznose navedene u tom stavu izreke. Stavom XVI izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da za tužilju na ime razlike doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu PIO, Filijala Beograd, za vremenski period od 01.01.2013. godine do 01.02.2014. godine, isplati zakonsku zateznu kamatu na mesečne iznose navedene u tom stavu izreke. Stavom XVII izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da za tužilju na ime razlike doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, Filijala za Grad Beograd (ispostava za Zvezdaru), za vremenski period od 01.01.2013. godine do 01.02.2014. godine, isplati zakonsku zateznu kamatu na mesečne iznose navedene u tom stavu izreke. Stavom XVIII izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tužena obaveže da za tužilju na ime razlike doprinosa za obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje, Filijala Beograd, za vremenski period od 01.01.2013. godine do 01.02.2014. godine, isplati zakonsku zateznu kamatu na mesečne iznose navedene u tom stavu izreke. Stavom XIX izreke, oslobođena je tužilja plaćanja sudskih taksi u ovom postupku.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3178/18 od 16.10.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1283/14 od 19.03.2018. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 1283/14 od 15.05.2018. godine, u stavu drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom, sedmom, osmom, devetom i desetom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, iz svih zakonskih razloga.

Ispitujući dozvoljenost revizije, primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 87/2018), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Prema članu 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Prema članu 403. stav 3. istog zakona, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3178/18 od 16.10.2019. godine, odlučeno je o imovinsko-pravnom zahtevu tužilje za naknadu štete. U tužbi tužilje od 01.07.2014. godine vrednost predmeta spora opredeljena je u iznosu od 677.000,00 dinara. Podneskom od 29.12.2017. godine, tužilja je tužbu preinačila povećanjem tužbenog zahteva na iznos od 1.354.068,17 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor, u kome je vrednost predmeta spora po zahtevu za naknadu štete očigledno ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra, to revizija nije dozvoljena, na osnovu citiranih odredbi Zakona.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci ovog rešenja, doneo u smislu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić