
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 791/2015
24.02.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilje S.N. kao naslednika pok. tužioca R.N., biv. iz M., čiji je punomoćnik P.V., advokat iz S., protiv tuženog SP L. AD B., PO L. S., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2177/13 od 03.12.2014. godine, u sednici održanoj 24.02.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2177/13 od 03.12.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Smederevu P1 23/10 od 19.09.2011. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P1 1094/12 od 11.02.2013. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac R.N. tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj 789 od 30.03.2007. godine, kojim je otkazan ugovor o radu tužioca M br. 1137 od 29.05.2002. godine i aneks ugovora o radu M br. 1137 od 01.09.2006. godine, te da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad; stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2177/13 od 03.12.2014. godine, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Smederevu P1 23/10 od 19.09.2011. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 1094/12 od 11.02.2013. godine, u stavu prvom i delu stava drugog u odnosu na tužioca, a žalba tužioca je odbijena kao neosnovana.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je, kao naslednik pok. tužioca R.N., izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 125/04 i 111/09), na čiju primenu upućuje član 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, na koju se u reviziji ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, zaposlenom R.N. je spornim rešenjem tuženog od 30.03.2007. godine, otkazan ugovor o radu zaključen 29.05.2002. godine i aneks ugovora o radu zaključen 01.09.2006. godine, na osnovu člana 179. tačka 2. Zakona o radu, jer je svojom krivicom učinio povredu radne obaveze. Članom 5. tačka 15. aneksa ugovora o radu (kojim je izmenjen član 16. ugovora o radu), propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radnih obaveza i to rad ili boravak u radnim prostorijama pod dejstvom alkohola ili drugih narkotičkih sredstava, odnosno konzumiranje istih za vreme rada, u bilo kojoj količini. U postupku kontrole zaposlenih 23.01.2007. godine, prilikom alko testiranja zaposlenog R.N., koji je obavljao poslove konduktera, utvrđeno je prisustvo 0,12 promila alkohola. Po obavljenom alkotestiranju sačinjen je zapisnik koji je zaposleni R.N. potpisao, a u zapisniku je konstatovano da je zaposleni odbio vađenje krvi, tako da svojom odlukom nije iskoristio mogućnost provere rezultata alko testa u zdravstvenoj ustanovi - bolnici. R. N. dostavljeno je pismeno upozorenje da su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu i upozorenje je dostavljeno i sindikatu čiji je zaposleni bio član. Tužilac R.N. je preminuo 14.11.2011. godine, pa je u parnicu na mesto tužioca stupila njegova naslednica S.N., ćerka.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev za poništaj rešenja kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu.
Odredbom člana 179. tačka 2. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“ br. 24/05, i 61/05), propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom ili ugovorom o radu.
Kolektivni ugovor tuženog od 28.02.2006. godine o izmenama i dopunama Kolektivnog ugovora br. 5367 od 29.07.2002. godine, u članu 1. propisuje da se menja član 5. Kolektivnog ugovora o izmenama i dopunama br. 5089 od 04.05.2005. godine, u odeljku VI-I Odgovornost zaposlenih, član 38a, kojim su utvrđene povrede radnih obaveza, pa je tačka 15. izmenjena tako da glasi: „Rad ili boravak u radnim prostorijama pod dejstvom alkohola ili drugih narkotičkih sredstava, odnosno konzumiranje istih za vreme rada, u bilo kojoj količini.“ Identična povreda je sadržana u članu 5. tačka 15. aneksa ugovora o radu od 01.09.2006. godine.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, kako je kod zaposlenog R.N., u toku radnog vremena utvrđeno prisustvo alkohola u organizmu, zaposleni je svojom krivicom učinio povredu radne obaveze, čime je obrazovan otkazni razlog iz člana 179. tačka 2. Zakona o radu. Konkretna povreda radne obaveze propisana je Kolektivnim ugovorom tuženog i aneksom ugovora o radu koji je zaposleni zaključio sa tuženim 01.09.2006. godine, a to je zabrana rada ili boravka u radnim prostorijama pod dejstvom alkohola u bilo kojoj količini. Kako je zaposleni učinio povredu radne obaveze, a pre otkaza ugovora o radu poslodavac je zaposlenog pismenim putem upozorio na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, koje je dostavio na mišljenje sindikatu čiji je zaposleni bio član, u skladu sa obavezom koja je propisana članom 180. i 181. Zakona o radu, to je pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu od 30.03.2007. godine zakonito.
Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom odlukom pogrešno primenjeno materijalno pravo. Ostalim revizijskim navodima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti razlog za izjavljivanje revizije na osnovu člana 398. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 405. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Vesna Popović,s.r.