Rev2 800/2019 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 800/2019
13.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Zorane Delibašić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušanka Šokić Stamenković advokat iz ..., protiv tuženih „BB“ A.D. ..., čiji je punomoćnik Vesna Stanimirović advokat iz ..., i A.D. „VV“ ..., čiji je punomoćnik Boris Bogdanović advokat iz ..., odlučujući o revizijama tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2676/18 od 05.11.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 13.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnim revizijama tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2676/18 od 05.11.2018. godine.

ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tuženih izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2676/18 od 05.11.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog „BB“ A.D. ... za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2326/17 od 04.07.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu, za period od 01.12.2014. godine do 31.08.2015. godine, solidarno isplate na ime naknade troškova za ishranu u toku rada iznos od 41.372,37 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 14.887,87 dinara na ime obračunate zatezne kamate, i na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 15.993,99 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19.04.2018. godine do isplate, kao i iznos od 5.741,68 dinara na ime obračunate zatezne kamate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi A.D. „VV“ ... da tužiocu, za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2017. godine, isplati na ime naknade troškova za ishranu u toku rada iznos od 119.102,90 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19.04.2018. godine do isplate, i iznos od 19.140,72 dinara na ime obračunate zatezne kamate, kao i na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 49.759,08 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19.04.2018. godine do isplate, i iznos od 8.120,84 dinara na ime obračunate zatezne kamate. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 68.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema prepisa odluke.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2676/18 od 05.11.2018. godine odbijene su žalbe tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2326/17 od 04.07.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su blagovremeno izjavili revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

U konkretnom slučaju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse (razlog na kojem tuženi zasnivaju posebnu reviziju) jer pobijana presuda ne odstupa od sudske prakse - presuda ovog suda Rev2 176/2015 od 03.02.2016. godine i Rev2 2205/2016 od 27.10.2016. godine, donetih u činjenično i pravno istovetnim sporovima. Pošto ne postoje drugi razlozi predviđeni navedenom odredbom zbog kojih bi bilo mesta odlučivanju o posebnoj reviziji, niti ih tuženi navode, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljenih revizija, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizije tuženih nisu dozvoljene.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, koja se u ovom postupku shodno primenjuje na osnovu člana 436. istog zakona, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju, tužba u ovom sporu podneta je dana 22.11.2017. godine, a vrednost pobijenog dela drugostepene presude je iznos od 226.228,34 dinara (iznos ukupne obračunate zatezne kamate od 47.891,11 dinara nije uzet u obzir pri određivanju vrednosti predmeta spora, u skladu sa članom 28. stav 2. ZPP), koji iznos očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtevi odnose na novčana potraživanja, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da su revizije nedozvoljene.

Iz tog razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Odluka o troškovima postupka po reviziji, sadržana u stavu trećem izreke, doneta je na osnovu člana 165. stav 1. u vezi sa članom 153. stav 1. ZPP. Tuženi „BB“ A.D. ... nije uspeo u ovom postupku, pa zato nema pravo na naknadu troškova postupka po reviziji.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić