Rev2 805/2024 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 805/2024
03.04.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Vesne Mastilović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilja AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miloš Zelović, advokat iz ..., protiv tuženog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, Beograd, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3825/2023 od 20.09.2023. godine, u sednici održanoj 03.04.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3825/2023 od 20.09.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3825/2023 od 20.09.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1716/21 od od 17.05.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe učinjeno podneskom tužilja od 30.08.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ... kojim je tražila da sud tuženog obaveže da joj na ime neisplaćene naknade za ishranu u toku rada isplati za period od septembra 2019. godine do februara 2021. godine iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, navedene u tom stavu izreke, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ... kojim je tražila da sud obaveže tuženog da joj na ime neisplaćene naknade za regres za korišćenje godišnjeg odmora za period od marta 2018. godine do februara 2021. godine, isplati iznose sa zakonskom zateznom kamatom navedene u tom stavu izreke, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje BB, pa je obavezan tuženi da joj na ime razlike između minimalne zarade i isplaćene zarade za standardni učinak i vreme provedeno na radu isplati za period od marta 2018. godine do decembra 2018. godine, iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, navedene u tom stavu izreke. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje BB, kojim je tražila da sud obaveže tuženog da joj na ime neisplaćene naknade za ishranu u toku rada isplati za period od marta 2018.godine do januara 2021.godine, iznose, sa zakonskom zateznom kamatom navedene u tom stavu izreke, kao neosnovan. Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje BB iz ... kojim je tražila da sud obaveže tuženog da joj na ime neisplaćene naknade za regres za korišćenje godišnjeg odmora isplati za period od marta 2018.godine do februara 2021.godine, iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, navedene u tom stavu izreke, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, tužena je obavezana da tužilji BB naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 85.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate. Stavom osmim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom devetim izreke, odlučeno je da se tužilje AA i BB, obe iz ..., oslobađaju obaveze plaćanja sudskih taksi u ovoj pravnoj stvari.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž1 3825/2023 od 20.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovane žalbe tužilja i tuženog i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1716/21 od 17.05.2023. godine u stavovima drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom i sedmom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilja za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilje su dostavile odgovor na reviziju tuženog.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji BB na ime neisplaćene razlike do minimalne zarade, u utuženom periodu. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužilje usvojen doneta je primenom odredbe člana 2. stav 1. i člana 111. st. 2. i 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/2005... 75/2014) i ne odstupa od sudske prakse o tome da svi zaposleni na teritoriji Republike Srbije, bez obzira kod kog poslodavca rade, imaju pravo na isplatu minimalne zarade prema odredbama Zakona o radu. Revizijom tuženog osporava se nalaz sudskog veštaka na kom je zasnovana pobijana odluka što je činjenično pitanje i nije razlog zbog kog je dozvoljena posebna revizija, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Na osnovu odredbe člana 441. Zakona parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužilja BB je podnela 15.03.2021. godine, kao formalni suparničar sa tužiljom AA, a vrednost predmeta spora pobijanog dela potraživanja tužilje BB, na koji se odnosi revizija tuženog je 6.902,91 dinar.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kom pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić