Rev2 823/2019 naknada štete; 3.5.12

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 823/2019
18.09.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz … – …, čiji je punomoćnik Goran Cvetković, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Gradske pijace“ čiji je zastupnik Gradsko javno pravobranilaštvo Grada Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3236/18 od 12.10.2018. godine, u sednici održanoj 18.09.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3236/18 od 12.10.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1495/18 od 07.06.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu naknadi materijalnu štetu na ime izmakle dobiti zbog trajne nemogućnosti profesionalnog bavljenja ... i učešća na turnirima i prvenstvima, u iznosima od po 9.000 USD za 2009, 2010, 2011. i 2012. godinu, odnosno iznos od ukupno 36.000 USD dolara, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od ukupno 1.700.000,00 dinara i to na ime: pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti 1.000.000,00 dinara, pretrpljenog fizičkog bola 400.000,00 dinara, pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti 100.000,00 dinara i pretrpljenog straha 200.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 04.02.2009. godine pa do isplate. Stavom trećim izreke, tužilac je obavezan da tuženom na ime naknade troškova postupka isplati 324.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3236/18 od 12.10.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je navedena prvostepena presuda. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 55/14) koji se u ovom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. istog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan revizijski navod da je drugostepeni sud donošenjem pobijane presude učinio bitnu povredu odredaba iz člana 374. stav 1. u vezi člana 231. ZPP jer je naprotiv, pravilno primenio citiranu odredbu o teretu dokazivanja.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog obavljajući poslove ... . Dana 04.02.2009. godine, trebao je da putuje na službeni put zajedno sa ... BB i zbog toga je pre početka radnog vremena oko 06,00 časova ujutru došao u prostorije tuženog. U toaletu je nakon pranja ruku, pokušao da skine kaput koji je zakačio na vrata kada je okretom tela svojim levom kukom zakačio lavabo koji se srušio i povredio mu levu nogu i to ahilovu petu. Primljen je u Klinički centar Srbije gde mu je urađena operacija nakon utvrđene povrede. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka medicinske ortopedske struke utvrđeno je da je tužilac navedenom prilikom zadobio tešku telesnu povredu koja je dovela do umanjenja životne aktivnosti od 12% i da je u tom trenutku i nakon povređivanja trpeo bolove utvrđenog intenziteta i trajanja. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka medicinske - neuropsihijatrijske struke utvrđeno je da je tužilac tom prilikom i kasnije trpeo strah utvrđene jačine i trajanja. Isti sudski veštak je našao da je tužiočevo umanjenje životne aktivnosti sa neuropsihijatrijske strane lakog stepena i da iznosi 10%, a bez prisustva duševnih bolova zbog naruženosti. Na osnovu usaglašenih mišljenja ovih sudskih veštaka utvrđeno je da je tužiocu opšta životna aktivnost umanjena za ukupno 17%. Takođe je utvrđeno da je tužilac započeo profesionalnu karijeru ... oko 2001/2002 godine, da je bio u punom naletu 2006. i 2007. godine i da je ovim povređivanjem zaustavljena njegova sportska karijera. Na osnovu pisane izjave svedoka – radnika tužene VV, utvrđeno je da je prethodnog dana 03.02.2009. godine (dan pre štetnog događaja) ona obavljala uobičajene poslove čišćenja sanitarija u toaletima u prostorijama tuženog i da su lavabo i VC šolja u navedenom toaletu tada bili u ispravnom stanju, a da je bila praksa da ako se nekim slučajem desi neka neispravnost ili kvar da se to odmah prijavljuje pretpostavljenom. Na osnovu iskaza svedoka BB koji je u to vreme bio ... tuženog, utvrđeno je da su se toaleti u prostorijama tuženog svakodnevno koristili i dobro održavali i da je tuženi imao i tehnički servis koji se angažovao kada je trebalo popraviti neki kvar.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da iako je tužilac pretrpeo štetu na radu i u vezi sa radom u smislu člana 164. Zakona o radu, da je u situaciji kada je do pada lavaboa u toaletu tuženog došlo zbog njegove nesmotrenosti jer je po svom iskazu tada pokušao da skine kaput sa vrata i tom prilikom u okretu, levim kukom zakačio lavabo koji je pao i povredio mu levu nogu – ahilovu petu; da u ovom slučaju postoji osnov za oslobođenje tuženog kao imaoca opasne stvari od odgovornosti za nastalu štetu na osnovu člana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO).

Stanovište prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud, nalazeći da je u situaciji kada je utvrđeno da je isključivo radnjom tužioca kao oštećenog došlo do nastale materijalne i nematerijalne štete, tuženi na taj način oborio pretpostavku adekvatne uzročnosti iz člana 173. ZOO.

Nisu osnovani revizijski navodi tužioca da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primeni materijalnog prava jer je tuženi trebao da dokaže da je preduzeo sve mere zaštite na radu i da je navedeni lavabo bio pravilno pričvršćen šrafovima, pa bi tek tada bila isključena njegova odgovornost za naknadu štete. Ovo iz razloga što je utvrđeno da je navedena povreda tužioca nastala pokretom njegovog tela koji je uzrokovao pad lavaboa, koji je dan ranije bio u ispravnom stanju; zbog čega je pravilno stanovište nižestepenih sudova da je isključivi uzrok pada lavaboa radnja i nesmotrenost tužioca koji je svojim levom kukom zakačio lavabo i srušio ga, a što predstavlja razlog za isključenje objektivne odgovornosti tuženog za nastalu štetu na osnovu člana 177. stav 2. u vezi člana 154. stav 2. ZOO.

Pravilno je odlučeno i o naknadi troškova postupka na osnovu članova 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci ove presude.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić