
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 878/2014
03.07.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca M.V. iz V.C., čiji je punomoćnik Z.J., advokat iz L., protiv tuženog P. za z.i. i o.o. K.–u. DOO L., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 214/2014 od 21.05.2014. godine, u sednici održanoj 03.07.2015. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 214/2014 od 21.05.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 1001/13 od 18.11.2013. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje tuženog br. 322 od 11.01.2013. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu br. 13073 od 26.09.2008. godine, te da se tuženi obaveže da tužioca vrati na radno mesto portira za vanredne poslove prve grupe ili drugo radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 214/2014 od 21.05.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11) Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme po osnovu ugovora o radu br. 13073 od 26.09.2008. godine, raspoređen na poslove portira za vanredne poslove prve grupe. Tužilac je 19.11.2012. godine svojim vozilom došao do rampe ''…'', na kojoj je radio kao portir, i unutar kopa na … u gepek utovario 53 nosača kablova, a zatim otišao na stovarište koje se nalazi u selu S. u nameri da ih proda, s tim da je u momentu istovara nosača zaustavljen od strane policije. Tužiocu je ukupno oduzeto 53 novih komada nosača kablova, vlasništvo tuženog, a njihova vrednost iznosi 181.160,00 dinara. Tužiocu je nakon uručenja upozorenja o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu osporenim rešenjem otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obaveze utvrđene Kolektivnim ugovorom.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtev tužioca, dajući u svojim odlukama dovoljne i jasne razloge, koje kao pravilne prihvata i ovaj sud.
Prema odredbi člana 179. tačka 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05...54/09), poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu.
Članom 84. stav 1. tačka 15. Kolektivnog ugovora tuženog predviđeno je da razlog za otkaz ugovora o radu postoji ako zaposleni protivpravno pribavi sebi ili drugome materijalnu korist u vezi sa radom i koja povreda radne obaveze je predviđena i članom 9. stav 1. tačka 23. Ugovora o radu kojim je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog.
Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužilac kritičnom prilikom unutar kopa tuženog, na …, iza rampe ''…'', na kojoj je tužilac radio kao portir, u gepek svog vozila utovario 53 nosača kablova (vlasništvo tuženog) i odvezao ih na stovarište u nameri da ih proda, to je pravilan zaključak nižestepenih sudova da je tužilac svojom krivicom učinio povredu radne obaveze utvrđene članom 84. stav 1. tačka 15. Kolektivnog ugovora. Stoga, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju ispunjeni su uslovi za otkaz ugovora o radu u skladu sa odredbom člana 179. tačka 2. Zakona o radu, imajući u vidu da je donošenju pobijanog rešenja prethodilo upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora u smislu člana 180. Zakona o radu, iz kojih razloga se neosnovano revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Kako se revizijskim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je Vrhovni kasacioni sud na osnovu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci presude bez detaljnog obrazlaganja revizijske odluke u smislu stava 2. istog člana, s obzirom da se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi koje je drugostepeni sud pravilno ocenio, a obrazlaganjem revizijske odluke ne bi se postiglo novo tumačenje prava.
Predsednik veća – sudija
Snežana Andrejević,s.r.