Rev2 912/2019 posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 912/2019
23.05.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac, Zvezdane Lutovac, Branka Stanića i dr Dragiše B. Slijepčevića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Krstić, advokat iz ..., protiv tuženih BB koga zastupa Vesna Stanimirović, advokat iz ... i VV, radi isplate, odlučujući o reviziji prvotuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3069/18 od 29.11.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 23.05.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3069/18 od 29.11.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenim.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3069/18 od 29.11.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3069/18 od 29.11.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 329/17 od 05.06.2018. godine, kojom su tuženi solidarno obavezani da tužiocu na ime troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora za period od aprila 2014. godine do jula 2015. godine isplate iznose sa zakonskom zateznom kamatom bliže utvrđene u izreci i da mu solidarno naknade troškove postupka od 62.020,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu prvotuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljenih revizija na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da nema mesta odlučivanju o revizijama kao izuzetno dozvoljenim, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanjem sudske prakse, kao ni novim tumačenjem prava, jer je pitanje isplate naknade za ishranu u toku rada i regresa za godišnji odmor, dovoljno razjašnjeno u sudskoj praksi, a obrazloženja pobijanih presuda, za odluku o usvajanju tužbenog zahteva tužioca u skladu su sa postojećom sudskom praksom Vrhovnog kasacionog suda u tumačenju i primeni materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost izjavljenih revizija u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate naknade na ime regresa i toplog obroka podneta je sudu dana 08.05.2017. godine.

U ovom sporu iz radnog odnosa koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. ZPP, u kome je revizija uvek dozvoljena, već na potraživanje u novcu u kome vrednost predmeta spora za svakog tužioca kao običnog suparničara očigledno ne prelazi 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić