Rev2 912/2022 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 912/2022
20.04.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Gordane Džakula i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Anita Ilić advokat iz ..., protiv tuženog KBC „Dr. Dragiša Mišović – Dedinje“ iz Beograda, kojeg zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2717/20 od 10.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 20.04.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2717/20 od 10.09.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2717/20 od 10.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3863/18 od 13.12.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da na ime manje isplaćene zarade za period od avgusta 2015. godine do januara 2019. godine isplati tužilji novčane iznose navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate, kao i da u korist tužilje uplati Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje – Filijala Beograd doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da naknadi tužilji troškove postupka u iiznosu od 49.500,00 dinara u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2717/20 od 10.09.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3863/18 od 13.12.2019. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, na osnovu člana 404. ZPP, blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Revizija predviđena navedenom odredbom može se izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Zato su navodi revidenta o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka irelevantni za ocenu dozvoljenosti posebne revizije tuženog.

U ovom sporu tužilja traži da se tuženi obaveže na isplatu razlike između isplaćene i minimalne zarade. Nižestepeni sudovi su odluku o osnovanosti tužiljinog zahteva doneli primenom odredbe člana 111. Zakona o radu, o pravu na minimalnu zaradu koja pripada svim zaposlenima bez obzira na to ko je njihov poslodavac, kao zakonski minimum kojim se obezbeđuje zaštita i zadovoljavaju egzistencijalne i socijalne potrebe. O pravu na minimalnu zaradu zaposlenih u javnim službama, na koje se primenjuje Zakon o platama u državnim organima i javnim službama, izjašnjavao se i Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi (odluka Už 8873/2014 od 29.09.2016. godine).

Sledstveno izloženom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji tuženog u smislu člana 404. stav 1. ZPP, ni radi novog tumačenja prava, a ni u cilju ujednačavanja sudske prakse – rešenja drugostepenog suda priložena uz reviziju, kojima su ukinute prvostepene presude donete u istovetnim činjenično-pravnim sporovima, nisu potvrda neujednačene sudske prakse.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

O dozvoljenosti revizije u sporovima o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa odlučuje se na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela. U ovom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 141.610,03 dinara i očigledno je niža od dinarske protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, merodavne za dozvoljenost revizije u smislu navedene odredbe.

Stoga je, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić