Rev2 916/2015 rešenje o neraspoređenosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 916/2015
03.06.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje N.P. iz N.P., čiji je punomoćnik R.G., advokat iz N.P., protiv tužene Opštine Stara Pazova, koju zastupa OJP, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2180/14 od 26.01.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 03.06.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2180/14 od 26.01.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2180/14 od 26.01.2015. godine delimično je usvojena žalba tužilje, a presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P1 55713 od 10.06.2014. godine, u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev radi poništaja rešenja tužene od 21.12.2012. godine ukinuta i tužba od 30.01.2013. godine u tom delu odbačena, a u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev radi obavezivanja tužene da tužilju vrati na rad, prijavi kod nadležnih fondova, počev od 21.12.2012. godine do vraćanja na rad, naknadi štetu u visini iznosa zarade i drugih primanja od ukupno 45.000,00 dinara za svaki mesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća do isplate, naknadi troškove postupka i u delu kojim je tužilja obavezana da tuženoj naknadi troškove postupka od 124.500,00 dinara, žalba tužilje odbijena, a prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U ovom radnom sporu po tužbi tužilje od 30.01.2013. godine tužbeni zahtev se odnosi na rešenje o neraspoređivanju od 21.12.2012. godine i obavezu tužene da tužilju vrati na rad, prijavi je kod nadležnih fondova i naknadi joj štetu u iznosu od po 45.000,00 dinara za svaki mesec počev od 21.12.2012. godine do vraćanja na rad.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već o sporu o zakonitosti rešenja kojim je utvrđeno da je tužilja usled promena u organizaciji rada ostala neraspoređena, revizija u tom delu prema odredbi člana 441. ZPP, nije dozvoljena. Preostali deo tužbenog zahteva odnosi se na novčano potraživanje iz radnog odnosa, u kome je revizija dozvoljena pod istim uslovima kao o imovinskopravnim sporovima (član 403. stav 3. ZPP).

Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci rešenja.

                                                                       Predsednik veća – sudija,

                                                                       Predrag Trifunović,s.r.