.jpg "Sudska praksa")
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 926/2018
26.02.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Milan Petrović, Tanja Savić i Milan Maksimović advokati iz ..., protiv tuženih „BB“ AD iz ...i „VV“ AD iz ..., čiji je punomoćnik Snežana Radenković advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog „VV“ AD izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2793/17 od 06.12.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 26.02.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog „VV“ AD iz ... izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2793/17 od 06.12.2017. godine.
PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2793/17 od 06.12.2017. godine i presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 443/2017 od 12.10.2017. godine u drugom, trećem i četvrtom stavu izreke, tako što se ODBIJA tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tuženi „VV“ AD OBAVEŽE da za period od 01.11.2010. godine do 30.11.2013. godine, solidarno da tuženim „BB“ AD, u korist tužioca uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi i osnovicama koje važe na dan uplate na neto iznos razlike zarade od 298.225,84 dinara, kao i da se OBAVEŽE tuženi „VV“ AD da, solidarno sa tuženim „BB“ AD, tužiocu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 19.500,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
OBAVEZUJE se tužilac da na ime troškova postupka po reviziji isplati tuženom „VV“ AD iznos od 98.825,00 dinara u roku od osam dana od dostavljanja prepisa presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 443/2017 od 12.10.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti tog suda. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da u korist tužioca Republičkom fondu penzijskog i invalidskog osiguranja solidarno uplate pripadajuće doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na neto iznos razlike zarade od 298.225,84 dinara za period od 01.11.2010. godine do 30.11.2013. godine, i to po stopi i osnovicama koje važe na dan uplate u roku od osam dana od dana dostavljanja prepisa presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da solidarno naknade tužiocu parnične troškove u iznosu od 19.500,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate u roku od osam dana od dana dostavljanja prepisa presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2793/17 od 06.12.2017. godine odbijena je žalba tuženog „VV“ AD i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 443/2017 od 12.10.2017. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi „VV“ AD je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. Predložio je da se, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, dozvoli odlučivanje o reviziji u cilju ujednačavanja sudske prakse.
S`obzirom da iz presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 1165/17 od 12.09.2017. godine i Gž1 3574/17 od 06.10.2017. godine, priloženih uz reviziju, proizilazi da je taj sud na drugačiji način odlučivao u istim činjenično-pravnim sporovima protiv istog tuženog, Vrhovni kasacioni sud je zaključio da su ispunjeni uslovi predviđeni članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zato, radi ujednačavanja sudske prakse, dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog i odlučio kao u prvom stavu izreke.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi „BB“ AD je pravnosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2165/13 od 06.04.2015. godine obavezan da tužiocu isplati uvećanu zaradu za rad u smenama u periodu od 01.11.2010. godine do 30.11.2013. godine, u ukupnom iznosu od 298.225,84 dinara sa pripadajućom zateznom kamatom. Tužilac je ovo novčano potraživanje naplatio prinudnim putem. Dana 10.08.2015. godine izvršena je statusna promena tuženog „BB“ AD, izdvajanjem uz osnivanje novih privrednih društava, između ostalog i tuženog „VV“ AD. Nakon ove statusne promene tuženi „BB“ AD nastavio je sa radom kao aktivno privredno društvo i nije brisan iz registra privrednih društava. Tužilac je 01.09.2015. godine zaključio aneks ugovora o radu sa tuženim „VV“ AD i premešten je na radno mesto mašinovođe.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su obavezali tužene da solidarno uplate doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje tužioca na iznos uvećane zarade koji mu je dosuđen pravnosnažnom i izvršnom presudom. Ovakvu odluku sudovi su doneli primenom člana 105. stav 2. Zakona o radu i člana 51. stav 2. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje u vezi sa članom 147. Zakona o radu, članom 452. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i članom 505. stav 1. tačka 2. Zakona o privrednim društvima, sa obrazloženjem da tuženi „VV“ AD nije dokazao da nije dužnik sporne obaveze.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pogrešno primenili materijalno pravo, na šta se osnovano ukazuje izjavljenom revizijom.
Saglasno članu 105. stav 2. Zakona o radu, doprinosi za obavezno socijalno osiguranje su deo zarade zaposlenog. Prema odredbi člana 51. stav 2. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, poslodavac je dužan da doprinose iz stava prvog te odredbe obračuna istovremeno sa isplatom zarade, razlike zarade ili ugovorene naknade za privremene i povremene poslove, po propisima koji važe u momentu isplate tih primanja.
Poslodavac, koji je dužnik isplate razlike zarade zaposlenom za rad u radnom odnosu kod njega, dužnik je i plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, kao dela bruto zarade. U ovom slučaju to je tuženi „BB“ AD kod kojeg je nastala obaveza isplate razlike zarade zbog rada tužioca u smenama i kojem je izvršenje te obaveze naloženo pravnosnažnom i izvršnom presudom. Tuženi „VV“ AD nije obveznik isplate razlike zarade, niti je poslodavac kod kojeg je ta obaveza nastala i izvršena na osnovu pravnosnažne presude, pa zato nema osnova da se ovaj tuženi, kao novi poslodavac, odnosno poslodavac sledbenik obaveže na uplatu doprinosa (bez posebno preuzete obaveze u tom smislu).
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke kako u pogledu solidarne obaveze revidenta u pogledu glavne stvari tako i u pogledu sporednog potraživanja parničnih troškova.
Odluka o troškovima postupka po reviziji, sadržana u trećem stavu izreke, doneta je primenom člana 165. stav 2. u vezi sa članom 153. stav 1. i članom 154. ZPP. Tuženom - revidentu su, saglasno označenim odredbama, dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 90.825,00 dinara - za sastav revizije u iznosu od 12.000,00 dinara, sudsku taksu za reviziju u iznosu od 31.530,00 dinara i sudsku taksu za odluku po reviziji u iznosu od 47.295,00 dinara, određenih primenom važeće Advokatske i Taksene tarife (prema vrednosti predmeta spora za koju je, rešenjem prvostepenog suda P1 443/2017 od 16.01.2018. godine, utvrđena visina takse za tužbu i prvostepenu presudu).
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
