
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 946/2015
02.12.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca B.M. iz Ž., čiji je punomoćnik V.I., advokat iz A., protiv tužene MZ Ž., koju zastupa Opštinski javni pravobranilac opštine Aleksinac, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Nišu Gž1 165/2014 od 22.07.2014. godine, u sednici veća održanoj 02.12.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Nišu Gž1 165/2014 od 22.07.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Aleksincu P1 3131/2013 od 29.04.2014. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba tužioca da se utvrdi da je rešenje tuženog nezakonito i da se obaveže tuženi da to prizna i da tuženi po pravnosnažnosti presude vrati tužioca na posao i omogući mu obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kao neblagovremena. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 69.000,00 dinara.
Rešenjem Višeg suda u Nišu Gž1 165/2014 od 22.07.2014. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđeno je prvostepeno rešenje.
Protiv pravnosnažnog drugostepenog rešenja tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje u smislu člana člana 408. i člana 420 stav 6 ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14) i našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema stanju u spisima tužilac je podneo 05.08.2013. godine tužbu radi poništaja rešenja protiv tužene MZ Ž.. Tužilac je tužbom tražio da se utvrdi da je rešenje tuženog br. 108/08 od 07.05.2008. godine nezakonito, te da se obaveže tuženi da to prizna i vrati tužioca na posao i omogući mu obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Tužilac je rešenje tuženog br. 108/08 od 07.05.2010. godine, kojim tužiocu prestaje radni odnos, primio 15.05.2008. godine. Na to rešenje tužilac je uložio prigovor koji je odbijen drugostepenim rešenjem br. 111/08 od 30.05.2008. godine i koje rešenje je tužilac primio 03.06.2008. godine. U ovom sporu tužba je podneta nakon pet godina od dana dostavljanja prvostepenog rešenja tužiocu, pa kako je tužba podneta po proteku prekluzivnog roka, to su pravilno nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, zaključivši da je tužba tužioca neblagovremena.
Prema članu 195 stav 2 Zakona o radu,("Službeni glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005) predviđeno je da je rok za pokretanje spora 90 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno saznanja za povredu prava. U konkretnom slučaju, tužilac je za povredu svog prava saznao dostavljanjem drugostepene odluke tuženog koju je tužilac primio 03.06.2008. godine, a tužbu u ovoj pravnoj stvari tužilac je podneo 05.08.2015. godine, po proteku roka od pet godina, pa kako je tužba podneta po proteku zakonskog roka od 90 dana pravilno su nižestepeni sudovi na osnovu člana 279. stav 1. tačka 2. ZPP, tužbu tužioca odbacili kao neblagovremenu.
Neosnovani (irelevantni) su revizijski navodi tužioca da nižestepeni sudovi nisu naveli kriterijume zbog kojih se može utvrditi zašto je tužilac tehnološki višak, jer se sudovi nisu bavili ocenom zakonitosti pobijanog rešenja, s obzirom da je tužilac propuštanjem roka za pokretanje spora izgubio pravo da se zakonitost pobijanog rešenja ceni u sudskom postupku.
Ostalim revizijskim navodima se u pretežnom delu ponavljaju žalbeni razlozi koji su bili predmet pravilne ocene drugostepenog suda.
Odluka o troškovima postupka je doneta pravilnom primenom člana 153. i 154. ZPP, imajući u vidu da je tužba tužioca odbačena, a da je tuženi imao troškove za sastav podnesaka i na zastupanje na ročištima, u skladu sa AT.
Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u pitanje pravilnost nižestepenih odluka, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Predrag Trifunović,s.r.