Rev2 951/2015 naknada zarade

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 951/2015
10.06.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane Nakić-Momirović i Marine Govedarica, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje LJ.T. iz Z., B., čiji je punomoćnik D.M., advokat iz Z., B., protiv tuženog Tekstilnog preduzeća T. a.d. iz Z., B., čiji je punomoćnik Z.J.Đ., advokat iz B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 363/13 od 29.01.2014. godine, na sednici održanoj 10.06.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE predlog Apelacionog suda u Beogradu R4 17/15 od 04.03.2015. godine, za odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 363/13 od 29.01.2014. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 363/13 od 29.01.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu, presudom P1 3726/2010 od 01.11.2010. godine, odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se obaveže tuženi da plati tužilji na ime neisplaćene zarade određene novčane iznose, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (sve bliže određeno u stavu prvom izreke presude). Odlučio je i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav drugi izreke).

Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž1 363/13 od 29.01.2014. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužilje i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3726/10 od 01.11.2010. godine u delu stava prvog izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se obaveže tuženi da plati tužilji na ime neisplaćene zarade za februar 2001. godine, 1.528,40 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2001. godine pa do isplate (stav prvi izreke). Preinačio je presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3726/10 od 01.11.2010. godine u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je obavezao tuženog da plati tužilji na ime neisplaćene zarade određene novčane iznose, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (sve bliže određeno u stavu drugom izreke presude). Preinačio je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3726/10 od 01.11.2010. godine i obavezao tuženog da plati tužilji na ime troškova postupka 129.000,00 dinara (stav treći izreke).

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju, radi ujednačenja sudske prakse, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Apelacioni sud u Beogradu, rešenjem R4 17/15 od 04.03.2015. godine, predložio je Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 363/13 od 29.01.2014. godine. U obrazloženju je ukazao, da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 404. Zakona o parničnom postupku, iako je u Apelacionom sudu u Beogradu ujednačena praksa po ovom pravnom pitanju, u pogledu zahteva za isplatu mesečnih zarada po osnovu smenskog rada, imajući u vidu da je tuženi u podnetoj reviziji obrazložio da postoji različita pravna praksa po istom pravnom pitanju.

Vrhovni kasacioni sud na osnovu ovlašćenja iz člana 395. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' 125/04, 111/09, 36/11 i 53/13- US), koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 49/13-US i 74/13-US), nije prihvatio predlog Apelacionog suda u Beogradu za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj. Ovo stoga, što predlog Apelacionog suda o dopuštenosti revizije nije obrazložen, odnosno ne sadrži jasne razloge o dopuštenosti revizije iz člana 395. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitujući i dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja, na osnovu člana 404. ZPP, a u vezi odredbi člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP, utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Tužba je podneta 25.03.2004. godine. U tužbi je naznačena vrednost predmeta spora od 275.449,25 dinara. Tužilja je podneskom od 02.12.2008. godine opredelila tužbeni zahtev u pogledu novčanih iznosa koje potražuje od tuženog. U uvodu prvostepene presude je naznačena vrednost predmeta spora od 198.785,90 dinara.

Odredbom člana 439. ZPP, je propisano, da, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, revizija je dozvoljena pod istim uslovima, kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 394. stav 2. ZPP, je propisano, da, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kada se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima, potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenja neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 55. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 111/09, koji se primenjuje od 29.12.2009. godine), je propisano, da, postupci započeti pre stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se po odredbama ovog zakona.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude, s obzirom na visinu dosuđenog ukupnog iznosa od 197.258,77 dinara, očigledno ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije od 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (računajući da je 25.03.2004. godine 1 evro iznosio 69,6519 dinara i da vrednost predmeta spora izražena u evrima iznosila 2.832,0658 evra), to revizija tuženog nije dozvoljena, na osnovu citiranih odredbi člana 394. stav 2. ZPP i člana 55. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu čl. 395. i 404. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Milomir Nikolić,s.r.