
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 95/2016
20.04.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić-Momirović, članova veća, u sporu tužioca Ž.Đ. iz S.K., čiji je punomoćnik N.A., advokat iz N.S., protiv tuženog JKP „Čistoća“ iz N.S., koga zastupaju K.M. i S.Đ., advokati iz N.S., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2301/15 od 28.10.2015. godine, u sednici održanoj 20.04.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2301/15 od 28.10.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2301/15 od 28.10.2015. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1837/2014 od 14.07.2015. godine. Tom presudom je poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu br. 13808 od 02.10.2014. godine, obavezan je tuženi da tužioca vrati na rad, kao i da mu nadoknadi troškove spora u iznosu od 70.500,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. tač. 2 i 3. ZPP zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog bio zaposlen na radnom mestu metalskog radnika u službi servisa, po ugovoru o radu od 17.12.2007. godine i Aneksu 1 ugovora o radu od 23.02.2011. godine. Rešenjem tuženog od 02.10.2014. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog toga što je 05.09.2014. godine, u toku radnog vremena, napustio radno mesto, a da se prethodno nije javio svom poslovođi i rukovodiocu smene. Na taj način je učinio povredu radne discipline utvrđene članom 4. stavom 1. tačkom 23. Aneksa 1. ugovora o radu, zbog čega mu je spornim rešenjem, na osnovu člana 179. stav 2. tačka 8. Zakona o radu, prestao radni odnos. Pre donošenja osporenog rešenja, tužilac je upozoren o razlozima za otkaz ugovora o radu. Sindikat tuženog dana 25.09.2014. godine dao je mišljenje da tužiocu bude izrečena blaža kazna. Tokom postupka je utvrđeno da je dana 05.09.2014. godine tužilac došao na posao oko 06,00 časova. Potom je osetio zdravstvene tegobe, uzeo terapiju i nastavio sa radom, da bi dva sata kasnije ponovo osetio bolove i izašao sa posla. Prethodno je telefonom javio poslovođi da će otići u apoteku da kupi lek, a prilikom izlaska je otkucao identifikacionu karticu. Istog dana tužilac se javio lekaru i dat mu je uput za lečenje u stacionaru. Potvrda o privremenoj sprečenosti za rad tužioca izdata je za period od 05.09.2014. godine do 19.09.2014. godine. Tužilac je blagovremeno dostavio potvrdu tuženom. Tužiocu je 12.09.2014. godine data dijagnoza - angina pektoris i propisana mu je terapija.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, i obavezan tuženi da ga vrati na rad.
U postupku je utvrđeno da je tužilac 05.09.2014. godine opravdano izostao sa rada o čemu je obavestio svog rukovodioca. Kako se ne radi težoj povredi radne obaveze predviđene u članu 4. st. 1. tač. 23. Aneksa 1 ugovora o radu zaključenog sa tuženim, nisu ispunjeni uslovi da tužiocu bude otkazan ugovor o radu primenom člana 179. stav 2. tačka 8. Zakona o radu, zbog čega je pobijano rešenje nezakonito, a tuženi je u obavezi da tužioca vrati na rad u smislu člana 191. stav 1. istog zakona.
Iz navedenih razloga, navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava nisu osnovani.
Na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Milomir Nikolić,s.r.