
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 972/2023
24.04.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Tijana Lilić, advokat iz ..., protiv tuženog Privrednog društva „S&W Drilling Mine Services“ d.o.o. u likvidaciji, Pirot, čiji je punomoćnik Bojan Jonović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2513/22 od 02.12.2022. godine, u sednici održanoj 24.04.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 2513/22 od 02.12.2022. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pirotu P1 393/21 od 12.03.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa na ime izgubljene zarade isplati za period od decembra 2018. godine do septembra 2019. godine pojedinačno opredeljene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate i da za račun tužioca uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima, sve bliže navedeno u tom stavu izreke, kao i da tužiocu izvrši obračun i uplatu poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za period od 13.12.2018. do 04.09.2019. godine i iste uplati prema stopi koja važi na dan uplate, pri čemu osnovica za uplatu doprinosa je visina isplaćene zarade u spornom periodu. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa isplati ukupno 647.400,06 dinara, obračunat u visini od 18 bruto zarada, kao i da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 256.144,00 dinara.
Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž1 2513/22 od 02.12.2022. godine, ukinuo presudu Osnovnog suda u Pirotu P1 393/21 od 12.03.2022. godine i presudio tako što je odbio tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na ime izgubljene zarade zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa na ime izgubljene zarade isplati za period od decembra 2018. godine do septembra 2019. godine pojedinačno opredeljene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate i da za račun tužioca uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima, sve bliže navedeno u tom stavu izreke, kao i da tužiocu izvrši obračun i uplatu poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za period od 13.12.2018. do 04.09.2019. godine i iste uplati prema stopi koja važi na dan uplate, pri čemu osnovica za uplatu doprinosa je visina isplaćene zarade u spornom periodu i odbio tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa isplati ukupan iznos od 647.400,06 dinara, što je ukupno 18 bruto zarada (stav prvi, drugi i treći izreke). Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 154.814,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu odluku primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) Vrhovni sud je našao da je revizija osnovana.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom nakon održane rasprave pred drugostepenim sudom, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme počev od 15.03.2011. godine. Rešenjem tuženog od 12.12.2018. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu. Pravnosnažnom presudom od 04.09.2019. godine ovo rešenje je poništeno kao nezakonito. Tužilac se nije vratio na rad kod tuženog. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke utvrđena je visina štete koju je tužilac pretrpeo na ime izgubljene zarade za period od decembra 2018. godine do septembra 2019. godine i obračunati su doprinosi za obavezno socijalno osiguranje na te iznose, kao i naknada štete umesto vraćanja na rad u visini 18 bruto zarada. Odlukom od 09.07.2020. godine, pokrenut je postupak likvidacije nad tuženim, dan nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.
Drugostepeni sud je, polazeći od toga da je 09.07.2020. godine doneta odluka o pokretanju postupka likvidacije nad tuženim, kojom odlukom su pozvani poverioci da prijave svoja potraživanja prema tuženom društvu, najkasnije od 90 dana od dana objavljivanja oglasa o pokretanju postupka likvidacije na internet stranici Registra privrednih subjekata, uz upozorenje da će potraživanje biti prekludirano ako se ne prijavi najkasnije u roku od 30 dana od poslednjeg dana objavljivanja oglasa o likvidaciji, te da je oglas objavljen 15.07.2020. godine sa datumom isteka 13.10.2020. godine, zaključio da se radi o sporu nastalom povodom postupka likvidacije pokrenutim nad tuženim, te da je od značaja činjenica da li je tužilac prijavio svoje potraživanje u smislu člana 534. stav 4. Zakona o privrednim društvima. Na tužiocu je bio teret dokazivanja te činjenice ali on, na raspravi pred drugostepenim sudom, nije predložio dokaz na tu okolnost, pa je primenom čl. 228. i 231. u vezi sa članom 3. ZPP, drugostepeni sud odlučio odbijanjem tužbenog zahteva.
Osnovano se u reviziji ukazuje da je drugostepena presuda zahvaćena bitnom povredom iz člana 374. stav 1. ZPP učinjenom pred drugostepenim sudom u vezi sa čl. 383. i 230. ZPP.
Drugostepeni sud svoju odluku zasniva isključivo na činjenici da je nad tuženim pokrenut postupak likvidacije, te da tužilac u smislu člana 231. ZPP nije pružio dokaze da je prijavio svoje potraživanje iz ovog postupka.
Odredbom člana 231. ZPP propisano je da ako sud na osnovu izvedenih dokaza (član 8) ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju činjenice primeniće pravila o teretu dokazivanja (stav 1); stranka koja tvrdi da ima neko pravo, snosi teret dokazivanja činjenice koja je bitna za nastanak ili ostvarivanje prava, ako zakonom nije drugačije propisano (stav 2); stranka koja osporava postojanje nekog prava, snosi teret dokazivanja činjenice koja je sprečila nastanak ili ostvarivanje prava ili usled koje je pravo prestalo da postoji, ako zakonom nije drugačije propisano (stav 3). Odredbom člana 313. ZPP propisano je da će sud postavljanjem pitanja da se stara da se u toku rasprave pruže potrebna objašnjenja, da bi se utvrdile činjenice od kojih zavisi odluka o osnovanosti zahteva (član 7. stav 2). Dakle, u smislu citiranih odredbi teret dokazivanja pravno relevantnih činjenica u parnici primarno je na strankama, ali nasuprot tome stoji dužnost suda da se razjasne i dopune činjenični navodi stranaka u vezi sa pravno relevantnim činjenicama. Da bi se pravilo o teretu dokazivanja moglo primeniti, sud je dužan da primeni načelo raspravnosti.
U konkretnom slučaju, drugostepeni sud nije mogao primeniti pravilo o teretu dokazivanja i odbiti tužbeni zahtev tužioca, primenom odredaba Zakona o privrednim društvima vezanim za obavezu prijavljivanja potraživanja i nastavak ovog postupka, budući da pravno relevantnu činjenicu - da li je tuženi u postupku likvidacije prijavio svoje potraživanje, nije prethodno razjasnio i nije pružio mogućnost stranakama da se o tome na raspravi izjasne, pre svega tužiocu, na šta on osnovano ukazuje u reviziji.
Stoga se pravilno navodima revizije ukazuje na nepravilnu primenu pravila o teretu dokazivanja.
Kako je zbog učinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka pobijana drugostepena presuda pravilna, Vrhovni sud je našao da presudu treba ukinuti i vratiti drugostepenom sudu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku, sud će imati u vidu primedbe iz ovog rešenja, te će pravilno utvrditi činjenično stanje, a potom pravilnom primenom materijalnog prava doneti novu i zakonitu odluku.
Iz iznetih razloga, primenom člana 415. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković