Rev2 uz 7/2017 3.8.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2-uz 7/2017
21.06.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Šijan, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada - Gradska uprava za inspekcijske poslove, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi poništaja akta poslodavca, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. uz 2/17 od 09.08.2017. godine, u sednici od 21.06.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. uz 2/17 od 09.08.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1-uz-1/2016 od 13.03.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je u celosti tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, poništen je kao nezakonit nalog za rad od 28.09.2015. godine br. XIV-021- 1/2015-80-12, donet od strane tuženog. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 139.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. uz 2/17 od 09.08.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se određeno ne ukazuje na bitne povrede postupka zbog kojih se ona može izjaviti, u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac, koji je u radnom odnosu kod tuženog od 1997. godine, rešenjem tuženog od 18.05.2015. godine raspoređen je na radno mesto ... inspektora u oblasti ..., Odsek za ..., kao diplomirani ..., sa zvanjem ... . U prvoj polovini 2015. godine, tužiocu se obratila koleginica BB, takođe zaposlena kod tuženog, sa dokumentacijom do koje je došla u okviru svojih radnih zadataka, sa kojom se tužilac upoznao i ukazao joj na određene nezakonitosti u radu koje predstavljaju i krivično delo. Nakon obraćanja BB v.d. načelnika VV, ona je prebačena na drugo radno mesto, kolektiv se okrenuo protiv nje i strahovala je od gubitka posla. Po stupanju na snagu Zakona o zaštiti uzbunjivača, dana 05.06.2015. godine policiji je predala dokumentaciju sa kojom je raspolagala, a zatim se obratila Agenciji za borbu protiv korupcije dana 09.06.2015. godine, gde je popunila formular u kome je navela i tužiočevo ime, koji je i tužilac takođe potpisao, čime je potvrdio njene navode. Potom je BB pred Višim sudom u Novom Sadu pokrenula postupak radi zaštite uzbunjivača, pa je presudom tog suda od 27.04.2016. godine utvrđeno da je tuženi izvršio štetnu radnju prema tužilji kao uzbunjivaču time što ju je rasporedio na drugo radno mesto bez stvarnog i objektivnog razloga. Ova presuda ukinuta je rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu od 14.07.2016. godine. Dana 10.08.2015. godine, tužilac je takođe dao obaveštenje MUP-u – Odeljenju kriminalističke policije Novi Sad o svojim saznanjima o zloupotrebama u ... inspekciji tuženog, o čemu je sačinjena službena beleška i od strane policije pozvani su svi zaposleni kod tuženog u inspekciji na razgovor, a među njima i v.d. načelnika Gradske uprave za inspekcijske poslove Grada Novog Sada i v.d. zamenik načelnika. Pobijanim nalogom za rad od 28.09.2015. godine tužiocu je naloženo da u periodu od 01.10.2015. do 31.03.2016. godine vrši i poslove koji se odnose na uklanjanje vozila zatečenih na javnim zelenim površinama, zbog povećanog obima posla u Odseku komunalne higijene - Grupi za kontrolu zaštite javnih zelenih površina. Tužilac je protiv ovog naloga izjavio prigovor 30.09.2015. godine, o kojem tuženi nije odlučio. Tužilac je pokrenuo postupak pred Višim sudom u Novom Sadu radi zaštite uzbunjivača, pa je rešenjem od 06.11.2015. godine određena privremena mera kojom je odloženo pravno dejstvo navedenog naloga od 28.09.2015. godine do pravnosnažnog okončanja postupka.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je poništen kao nezakonit nalog za rad donet od strane tuženog 28.09.2015. godine.

Naime, osnovan je zaključak nižestepenih sudova da je tuženi izvršio štetnu radnju koja se sastoji u izdavanju predmetnog naloga za rad, te da tužilac uživa zaštitu kao povezano lice sa uzbunjivačem. S obzirom da tužilac ima status povezanog lica, on ima pravo na zaštitu kao i uzbunjivač, jer je učinio verovatnim da je prema njemu preduzeta štetna radnja zbog povezanosti sa uzbunjivačem BB, s obzirom da joj je on pružao pravnu i moralnu podršku u sastavljanju i potpisivanju zahteva i drugim aktivnostima, te da osporeni nalog za rad od 28.09.2015. godine nije bio posledica potrebe procesa i organizacije rada kod tuženog. Tužilac je bio jedini ... inspektor koji je vršio nadzor nad radom stambenih zgrada u Odseku za komunalne sisteme, pa nije bio u mogućnosti da istovremeno obavlja i poslove drugog odseka, koji se obavljaju na terenu. S obzirom na navedeno, u nižestepenim presudama pravilno su primenjene odredbe čl. 2, 6, 8. i 21. Zakona o zaštiti uzbunjivača, kada je tužbeni zahtev tužioca usvojen.

Navodima revizije, kojima se ukazuje da sporni nalog za rad tužiocu nije izdat iz razloga što je povezano lice sa uzbunjivačem BB, već da su postojale potrebe procesa i organizacije rada, da tužilac nije bio jedini izvršilac na radnom mestu u Odseku za kontrolu komunalnih sistema i da mu je pobijanim aktom naloženo obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, zapravo se osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić