
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18351/2023
05.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca - protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Jugoslav Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog - protivtužioca BB iz sela ..., opština ..., čiji je punomoćnik Vukašin Ilić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2277/2022 od 20.07.2022. godine, u sednici održanoj 05.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE, odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2277/2022 od 20.07.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2277/2022 od 20.07.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu P 943/19 od 22.03.2022. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tuženi bez pravnog osnova zauzeo deo parcele tužioca kp .. KO ... iz ln .. KO ... koji prostor ima mere i granice bliže navedene u izreci, ukupne površine 66 m2, što je tuženi dužan da prizna, pa je obavezan tuženi da zauzeti prostor ustupi tužiocu u svojinu i državinu. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da sa zauzetog prostora ukloni ogradu od pletene žice na bagremovim stubovima u merama i granicama bliže opisanim izrekom, zatim deo pomoćnog objekta golubarnika od metalne konstrukcije u merama dužine 6 m i širine 3 m, kao i deo plastenika dužine 3 m i širine 2,90 m, što ako ne učini ovlašćuje se tužilac da iste ukloni o trošku tuženog. Stavom trećim izreke, usvojen je protivtužbeni zahtev i utvrđeno da je tuženi nosilac prava svojine – privatna na delu zemljišta na kp .. ulica ... upisane u ln .. KO ... u merama i granicama bliže navedenim kao u izreci, koje pravo svojine je tuženi stekao kao savestan držalac po osnovu održaja, pa je obavezan tužilac da tuženom prizna pravo svojine na delu napred navedene parcele u navedenim merama i granicama i navedenoj površini te da navedena presuda po pravnosnažnosti tuženom služi radi upisa prava svojine kod Republičkog Geodetskog zavoda Službe za katastar nepokretnosti u Aleksincu, dok je u delu kojim je tražio da sud utvrdi da je stekao pravo svojine kao zakonit držalac na osnovu kupovine, protivtužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tuženi nosilac prava svojine, vrsta prava – privatna na delu zemljišta sa severozapadne strane u merama i granicama i površini bliže navedenom u izreci, koje pravo svojine je tuženi stekao kao savestan i zakonit držalac po osnovu kupovine održajem. Stavom petim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2277/2022 od 20.07.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalbe tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu petom izreke prvostepene presude i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Predmet tražene pravne zaštite, koji je predmet revizijskog odlučivanja, je zahtev tužbe za utvrđenje da je tuženi izvršio zauzeće parcele tužioca uz zahtev za činidbu (uklanjanje ograde od pletene žice na bagremovim stubovima, deo pomoćnog objekta golubarnika od metalne konstrukcije i deo plastenika kojima je tuženi izvršio zauzeće na parceli tužioca) i zahtev protivtužbe za utvrđenje prava svojine tuženog na predmetnoj parceli tužioca na osnovu održaja, a pobijanom odlukom pravnosnažno je odlučeno usvajanjem tužbenog i odbijanjem protivtužbenog zahteva.
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer su razlozi na kojima je zasnovana odluka drugostenog suda o osnovanosti tužbenog i protivtužbenog zahteva u skladu sa postojećom sudskom praksom nižestepenih sudova i revizijskog suda u primeni i tumačenju materijalnog prava - Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, kao relevantnog za presuđenje ove pravne stvari, tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava. Imajući u vidu navedeno, kao i da se radi o parnici u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog i protivtužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja svakog konkretnog slučaja, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 18.10.2019. godine, a protivtužba 05.01.2022. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela po tužbi i po protivtužbi je po 10.000,00 dinara.
S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela, po tužbi i po protivtužbi, ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe odnosno protivtužbe, to je Vrhovni sud ocenio da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
