
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 354/2026
01.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića, Svetlane Tomić Jokić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Jovana Vojvodića, zbog krivičnog dela silovanje u pokušaju iz člana 178. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Jovana Vojvodića - advokata Tanje Radić, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Novom Sadu KV 1379/25 od 24.12.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ2 151/26 od 28.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 01.04.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Jovana Vojvodića - advokata Tanje Radić, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Novom Sadu KV 1379/25 od 24.12.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ2 151/26 od 28.01.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu KV 1379/25 od 24.12.2025. godine odbijen je kao neosnovan zahtev okrivljenog za utvrđivanje apsolutne zastarelosti izvršenja kazne zatvora u trajanju od tri godine, a po presudi Višeg suda u Novom Sadu K.br.30/19 od 18.04.2019. godine, pravnosnažnoj dana 12.09.2019. godine.
Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ2 151/26 od 28.01.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu KV 1379/25 od 24.12.2025. godine.
Branilac okrivljenog Jovana Vojvodića - advokat Tanja Radić podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijana rešenja i utvrdi da je nastupila apsolutna zastarelost izvršenja kazne zatvora ili ih ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP i to zbog povreda člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP, koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom.
Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizilazi da je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti ograničeno u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek.
Branilac okrivljenog, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti označava povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, pri čemu ne opredeljuje ni jednu povredu zakona u smislu člana 485. stav 4. ZKP, već u obrazloženju zahteva ističe kako Zakonom o posebnim merama za sprečavanje vršenja krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnim licima nije propisano da se njegovo polje primene odnosi i na krivična dela u pokušaju, pa u konkretnom slučaju umesto zakonske regulative iz člana 5. stav 3. pometnutog zakona, treba primeniti opšta pravila o zastarelosti izvršenja kazne koja su propisana članom 105. KZ.
Kada je u pitanju zastarelost, branilac okrivljenog, u granicama prava koja u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i zbog povreda odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, samo u pogledu bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP koja se odnosi isključivo na zastarelost krivičnog gonjenja. Dakle, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog zastarelosti izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora u smislu člana 105. KZ, na koje se ukazuje iznetim navodima zahteva.
Imajući u vidu da branilac okrivljenog iznetim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti ne ukazuju da je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja, već zastarelost izvršenja kazne, što ne predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, niti bilo koju drugu povredu zakona zbog koje okrivljeni i njegov branilac u smislu člana 485. stav 4. ZKP mogu podneti ovaj vanredni pravni lek, pa je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Jovana Vojvodića, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Jovana Vojvodića - advokata Tanje Radić, odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
