Rev2 3525/2025 3.5.21

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3525/2025
04.02.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Živorad Ikonović, advokat iz ..., protiv tuženog „Hleb i kifle“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Nikolina Vujinović, advokat iz ..., radi poništaja aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 904/25 od 11.03.2025. godine, u sednici održanoj 04.02.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 904/25 od 11.03.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 904/25 od 11.03.2025. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 7921/21 od 15.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se poništi kao nezakonit Aneks 1 Ugovora o radu, zaključen između tužioca i pravnog prethodnika tuženog i da se obaveže tuženi da tužioca rasporedi na poslove i radne zadatke koje je obavljao pre zaključenja predmetnog Aneksa 1 Ugovora o radu. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 234.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 904/25 od 11.03.2025. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 7921/21 od 15.10.2024. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.

Tuženi je dao odgovor na reviziju, zahtevajući troškove revizijskog postupka.

Predmet tužbenog zahteva je poništaj Aneksa 1 Ugovora o radu, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, kojim je tužilac raspoređen na drugo radno mesto, kao i raspoređivanje tužioca na poslove i radne zadatke koje je obavljao pre zaključenja predmetnog Aneksa Ugovora o radu. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, imajući u vidu da materijalno pravo, kao ni pravno shvatanje na kojem je zasnovana pobijana odluka nisu u suprotnosti sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon), Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.

Imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), jer iako tužilac tužbom traže zaštitu prava iz radnog odnosa, predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, već poništaj aneksa ugovora o radu, to ni revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Vrhovni sud je odbio zahtev tuženog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju s obzirom da nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković