
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10240/2025
12.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica, Jasminke Obućina, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici po tužbi tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Duško Vukoje, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Mikićević, advokat iz ..., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 241/25 od 06.03.2025. godine, na sednici održanoj 12.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 241/25 od 06.03.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 241/25 od 06.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 8312/21 od 02.08.2024. godine, u stavu prvom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se obaveže tužena da poruši bespravno ozidani pomoćni objekat broj 2, postojeći na kp. br. ../12 KO ..., koji objekat se nalazi na severoistočnom delu kp. br. ../12 KO ... u površini od oko 14 m2 i da ukloni ogradu od pletene žice i metalnih stubova, koji se nalaze na kp. br. ../12 KO ..., vlasništvo tužene, ukupno zauzeti deo parcele kp. br. ../12 KO ... u površini od 67m2, a koji zauzeti deo se prema nalazu veštaka geometra Vladimira Mijatovića od 29.09.2022. godine prostire, i to: od tačke označene slovom A, koja tačka predstavlja katastarsku međnu tačku između kp. br. ../4, kp. br. ../1 i kp. br. ../12, sve KO ..., približno u pravcu severozapada, preko kp. br. ../12 u dužini od 2,75 m do tačke označene na skici lica mesta slovom B, gde se lomi približno u pravcu severoistoka i nastavlja dalje preko kp. br. ../12 u dužini od 5,78m, do metalnog stuba na koji je oslonjena kapija (na skici lica mesta) obeleženo slovom B, odakle nastavlja dalje približno u istom pravcu preko kp. br. ../12 žičanom ogradom na metalnim stubovima preko detaljnih tačaka označenih na skici lica mesta slovom Gi D do katastarske međne linije između kp. br. ../1 i kp. br. ../12 u ukupnoj dužini od 27,14 m, gde se lomi približno u pravcu jugozapada i katastarskom međnom linijom između kp. br. ../12 i kp. br. ../1, obe KO ... u ukupnoj dužini od 32,67 m i dolazi do početne tačke opisa (A) - preda tužilji u posed, sa kojeg zauzetog dela parcele će prethodno ukloniti bespravno izgrađen pomoćni objekat broj 2 i žičanu ogradu sa metalnom stubovima. U stavu drugom izreke, obavezana je tužilja da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 303.700,00 dinara sa zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude, pa do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 241/25 od 06.03.2025. godine, u stavu prvom izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. U stavu drugom izreke, odbijeni su, kao neosnovani zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se njena revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu čl. 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23 – dr. zakon) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Postupajući na osnovu citirane odredbe zakona, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji tužilje, kao o izuzetno dozvoljenoj.
Nižestepeni sudovi su primenom odredbe člana 28 stav 4., člana 30. stav 2. i člana 72. stav 3. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, odbili tužbeni zahtev tužilje za rušenje ozidanog pomoćnog objekta broj 2 i uklanjanje ograde od pletene žice i metalnih stubova, koji se nalaze na kp. br. ../12 KO ..., u svemu kako je bliže opisano u stavu prvom izreke prvostepene presude, kao i zahtev za vraćanje ukupno zauzetog dela parcele kp. br. ../12 KO ... u površini od 67m2 tužilji. Prema zaključku nižestepenih sudova, tužena je kao savesni, neometani držalac poklonjene nepokretnosti Ugovorom iz 2009. godine, imajući u vidu i savesnu, neometanu, državinu njenog pravnog prethodnika, protekom roka dužeg od 20 godina stekla svojinu na celokupnom zauzetom delu tužiljine parcele putem vanrednog održaja. Nižestepeni sudovi su cenili i eventualnu mogućnost primene instituta građenja na tuđem zemljištu, pa su primenom odredbe člana 25. stav 1. i 4. ZOSPO zaključili da je od vremena kada je tužena izvršila renoviranje objekta broj 2 na istom temelju i zamenu ranije postojeće ograde, pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 2021. godine, protekao prekluzivni rok od 3 godine u kom roku je tužilja mogla da bira da li će da traži da joj pripadne pravo svojine na građevinskom objektu ili da tužena poruši građevinski objekat i vrati zemljište u prvobitno stanje, ili da joj tužena isplati prometnu cenu zemljišta.
Razloge nižestepenih sudova, zasnovane na činjeničnim pojedinostima konkretnog slučaja, prihvata i revizijski sud. Nema potrebe da se pravno pitanje na koje se revizijom ukazuje raspravi kao pitanje od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava. Revident ne navodi nijednu sudsku odluku koja bi se zasnivala na istoj ili sličnoj činjenično pravnoj situaciji u prilog neujednačenosti sudske prakse, pa nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse.
Suštinski, revident iznosi svoje viđenje činjeničnopravnih pojedinosti konkretnog slučaja, odnosno ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, usled pogrešne ocene dokaza, što se ne može prihvatiti kao osnov da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj. Posebna revizija služi kao izuzetno i krajnje pravno sredstvo, čiji cilj nije da se preispituju pravnosnažne presude shodno pojedinostima konkretnog slučaja, već da se kroz konkretni slučaj reši pitanje od posebnog (šireg) interesa, a koje se može podvesti pod jedan od osnova iz 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Navedeno u ovom postupku nije slučaj.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke, primenom člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije tužilje u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako je vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude od 100.000,00 dinara ispod propisanog cenzusa iz citirane odredbe na dan podnošenja tužbe, 11.06.2021. godine, to sledi da revizija tužilje nije dozvoljena.
Stoga je primenom člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.
Predsednik veća – sudija
Tatjana Matković Stefanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
