Rev 19834/2023 3.1.4.14

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19834/2023
10.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i Zorice Bulajić, članova veća, u pravnoj stvari predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Petrović, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača JP „Putevi Srbije“ sa sedištem u Beogradu, radi određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost, odlučujući o reviziiji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Prokuplju Gž 416/23 od 27.04.2023. godine, u sednici održanoj 10.09.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Prokuplju Gž 416/23 od 27.04.2023. godine.

UKIDAJU SE rešenje Višeg suda u Prokuplju Gž 416/23 od 27.04.2023. godine i rešenje Osnovnog suda u Kuršumliji R1 48/22 od 08.12.2022. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Kuršumliji R1 48/22 od 08.12.2022. godine, stavom prvim izreke određena je naknada za eksproprisane nepokretnosti predlagača i to za k.p. br. 2231/8 pašnjak 4. klase površine 13a 94m2 u iznosu od 306.680,00 dinara i k.p. br. 2234/14 šuma 4. klase površine 3a 72m2 u iznosu od 141.360,00 dinara, što ukupno iznosi 448.040,00 dinara upisane u LN br. 255 KO ..., vlasništvo predlagača sa udelom od 1/1. Stavom drugim izreke određena je naknada za drvni asortiman na k.p. br. 2234/14 KO ... u iznosu od 18.998,52 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je protivnik predlagača da predlagaču isplati na ime naknade za eksproprisane nepokretnosti iznos od 448.040,00 dinara i naknade za drvni asortiman u iznosu od 18.998,52 dinara, što ukupno iznosi 467.038,52 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti odluke pa do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je protivnik predlagača da predlagaču na ime troškova postupka isplati iznos od 78.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti odluke pa do isplate.

Rešenjem Višeg suda u Prokuplju Gž 416/23 od 27.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba predlagača i potvrđeno prvostepeno rešenje u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, usvojena je, kao osnovana žalba predlagača i preinačeno prvostepeno rešenje u stavu trećem izreke, tako što je obavezan protivnik predlagača da predlagaču na ukupan iznos naknade koja mu je dosuđena (467.038,52 dinara) plati zakonsku zateznu kamatu počev od dana presuđenja pa do isplate umesto počev od dana izvršnosti odluke pa do isplate. Stavom trećim izreke, usvojena je, kao osnovana žalba predlagača i preinačeno prvostepeno rešenje u stavu četvrtom izreke u delu odluke o troškovima postupka, tako što je obavezan protivnik predlagača da predlagaču na ime troškova postupka isplati iznos od 87.000,00 dinara umesto dosuđenog iznosa od 78.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je protivnik predlagača da predlagaču na ime troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 9.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, predlagač je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11 ... 10/23), člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku – ZVP („Službeni glasnik RS“, br. 46/95 ... 14/22), Vrhovni sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, da se dozvoli odlučivanje o posebnoj reviziji predlagača, s obzirom na to da je u potrebno ujednačavanje sudske prakse u pogledu statusa zemljišta koje je predmet eksproprijacije, kome je planskim dokumentom promenjena namena, sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem SO Kuršumlija, Odeljenja za privredu, lokalni i ekonomski razvoj broj 01-465-163/20 od 01.03.2022. godine usvojen je zahtev ranijeg sopstvenika nepokretnosti, ovde predlagača za eksproprijaciju preostalog dela nepokretnosti i ekspropisane su u korist Republike Srbije, radi izgradnje autoputa E-80, deonica Niš – Merdare: k.p. br. 2231/8, pašnjak 4. klase, površine 13a 94m2 i k.p. br. 2234/14, šuma 4. klase, površine 3a 72m2 upisane u LN br. 255 KO ..., privatna svojina predlagača. Istim rešenjem je određeno da će se naknada za eksproprisane nepokretnosti odrediti u posebnom postupuku po pravnosnažnosti ovog rešenja, u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji. Navedeno rešenje je postalo pravnosnažno 24.03.2022. godine, a do dana kada je predlagač podneo sudu predlog za određivanje naknade za izuzetu nepokretnost nije zaključen sporazum o visini naknade za izuzeto zemljište. Veštačenjem od strane sudskog veštaka poljoprivredne struke utvrđena je cena poljoprivrednog zemljišta za k.p. br. 2231/8 KO ... u iznosu od 220,00 dinara po m2 odnosno ukupno 306.680,00 dinara, a od strane sudskog veštaka šumarske struke utvrđena je tržišna vrednost k.p. br. 2234/14 KO ... u iznosu od 380,00 dinara po m2 odnosno 141.360,00 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su predlagaču naknadu za ekspropisane nepokretnosti priznali na osnovu statusa i vrste zemljišta u vreme donošenja pravnosnažnog rešenja o eksproprijaciji, smatrajući da je rešenjem o eksproprijaciji predlagača eksproprisano poljoprivredno i šumsko zemljište, a da mu naknada pripada prema tržišnoj ceni poljoprivrednog i šumskog zemljišta.

Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pogrešno primenili materijalno pravo, na šta se osnovano ukazuje u reviziji, a zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno.

Pravilno je stanovište nižestepenih sudova da naknadna promena namene zemljišta nema uticaja na sudski postupak određivanja naknade za eksproprisano zemljište, ali je to suprotno konkretnoj situaciji, s obzirom na to da po podacima iz pravnosnažnog rešenja o eksproprijaciji proizlazi da su predmetne katastarske parcele eksproprisane radi izgradnje auto-puta E-80 deonica Niš-Merdare. Naime, predlagač osnovano ističe u reviziji da je do promene statusa predmetnog eksproprisanog zemljišta došlo pre pravnosnažnog rešenja o eksproprijaciji od 01.03.2022. godine, donošenjem Prostornog plana područja posebne namene infrastrukturnog koridora auto - puta E – 80, deonica Niš-Merdare („Službeni glasnik RS“, br.102/17...62/19). S obzirom na izneto ne može prihvatiti kao pravilan stav nižestepenih sudova.

Po oceni Vrhovnog suda, stupanjem na snagu Prostornog plana područja posebne namene infrastrukturnog koridora auto-puta E 80, deonica Niš-Merdare, došlo je do promene namene eksproprisanog zemljišta koje je po tom osnovu postalo građevinsko zemljište na osnovu člana 82. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br.72/09...83/18) bez obzira što ta promena namene i statusa nije sprovedena u katastru. Prema ovoj zakonskoj odredbi koja reguliše pojam građevinskog zemljišta, ono je definisano kao zemljište koje je određeno zakonom i planskim dokumentom kao građevinsko, koje je predviđeno za izgradnju i redovno korišćenje objekata, kao i zemljište na kojem su izgrađeni objekti u skladu sa zakonom. Odredbom člana 83. stav 2. istog zakona, propisano je da stupanjem na snagu planskog dokumenta kojim je promenjena namena zemljišta u građevinsko zemljište, vlasnici tog zemljišta stiču prava i obaveze propisane ovim zakonom i podzakonskim aktima donetim na osnovu zakona, bez obzira na činjenicu što organ nadležan za upis na nepokretnostima i pravima na njima nije sproveo promenu u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i prava. Iz odredbe člana 88. istog zakona, proizlazi da je u slučaju kada se planskim dokumentom promeni namena poljoprivrednog i šumskog u građevinsko zemljište, organ nadležan za donošenje planskog dokumenta dužan je da u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu tog dokumenta, organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra dostavi akt koji sadrži opis katastarskih parcela kojima je promenjena namena (stav 1), a organ nadležan za poslove državnog premera i katastra u roku od 15 dana po dobijanju akta iz stava 1. istog člana, rešenjem provodi nastalu promenu i stavlja zabeležbu o obavezi plaćanja naknade za promenu namene u bazu podataka katastra nepokretnosti za koju se izdaje LN (stav 2). Poljoprivredno zemljište kome je planskim dokumentom promenjena namena u građevinsko, do privođenja nameni može se koristiti za poljoprivrednu proizvodnju (stav 3). Od dana stupanja na snagu planskog dokumenta kojim je izvršena promena namene poljoprivrednog i šumskog zemljišta u građevinsko zemljište, vlasnik takvog zemljišta ostvaruje sva prava vlasnika na građevinskom zemljištu, u skladu sa ovim zakonom (stav 9).

Članom 11. Zakona o planiranju i izgradnji propisano je da su planski dokumenti prostorni i urbanistički planovi, a da su prostorni planovi pored ostalog i Prostorni plan područja posebne namene. Članom 2. istog zakona, namena zemljišta je definisana kao način korišćenja zemljišta određen planskim dokumentom.

S obzirom na to da pravno dejstvo planskog dokumenta nastaje njegovim stupanjem na snagu (član 88. stav 9) od tada vlasnik takvog zemljišta ostvaruje svoja prava vlasnika na građevinskom zemljištu u skladu sa ovim zakonom, a bez obzira na to što organ nadležan za upis prava na nepokretnostima nije sproveo tu promenu namene u katastru nepokretnosti (član 83. stav 2). U tom kontekstu je bez pravnog značaja to što se poljoprivredno zemljište kojem je planskim dokumentom promenjena namena u građevinsko do privođenja namene može koristiti za poljoprivrednu proizvodnju (član 88. stav 3). To znači da se novčana naknada za eksproprisano zemljište određuje prema vrsti (statusu) zemljišta u vreme donošenja pravnosnažnog rešenja o eksproprijaciji.

Kako u konkretnom slučaju iz pravnosnažnog rešenja o eksproprijaciji proizlazi da nije reč o naknadnoj promeni statusa zemljišta, već o tome da je pre eksproprijacije bio utvrđen javni interes za eksproprijaciju i donet planski dokument (Prostorni plan područja posebne namene infrastrukturnog koridora auto puta E-80, deonica Niš-Merdare) koji ga je odredio kao građevinsko zemljište, to upućuje na zaključak da je pre pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji stupanjem na snagu planskog dokumenta bio promenjen status ovog zemljišta u građevinsko zemljište.

Sa napred navedenih razloga, prvostepeni sud će u ponovnom postupku utvrditi visinu tržišne cene eksproprisanog zemljišta kao građevinskog zemljišta na osnovu čanova 41. stav 2. i 42. Zakona o eksproprijaciji, kao i visinu naknade za drvni asortiman.

Kako odluka o troškovima postupka zavisi od odluke o glavnoj stvari, to je i ova odluka ukinuta.

Na osnovu izloženih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 416. stav 2. u vezi člana 420. stav 6. ZPP i člana 30. stav 2. ZVP, odlučio kao u stavu drugom izreke ovog rešenja

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković