
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3376/2019
06.11.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Branka Stanića, Dragiše B. Slijepčevića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Milan Petrović, advokat iz ..., protiv tuženih BB, koga zastupa punomoćnik Vesna Stanimirović, advokat iz ... i VV, koga zastupa punomoćnik Vladimir Vignjević, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji prvotuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 432/19 od 20.05.2019. godine, u sednici veća održanoj 06.11.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji prvotuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 432/19 od 20.05.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija prvotuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 432/19 od 20.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 830/17 od 04.12.2018. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezani su tuženi da tužiocu za period od 01.12.2014. do 31.08.2015. godine solidarno isplate po osnovu naknade troškova za ishranu u toku rada ukupan iznos od 60.785,00 dinara u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim u izreci presude, sa zateznom kamatom na ove iznose od dospeća pa do isplate, na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 27.765,00 dinara, u pojedinačnim mesečnim iznosima bliže navedenim u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća pa do isplate svakog pojedinačnog iznosa, kao i da tužiocu solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 54.542,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu u kome je tužilac tražio da se obavežu tuženi da mu solidarno isplate po osnovu naknade troškova za ishranu u toku rada za mesec novembar 2014. godine iznos od 7.567,00 dinara sa pripadajućom kamatom i na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora za mesec novembar 2014. godine iznos od 3.085,00 dinara sa pripadajućom kamatom.
Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž1 432/19 od 20.05.2019. godine, odbio žalbe tuženih i potvrdio presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 830/17 od 04.12.2018. godine u usvajajućem delu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, prvotuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Reviziju izjavljuje i s pozivom na član 404. stav 1. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da nema mesta odlučivanju o reviziji prvotuženog kao izuzetno dozvoljenoj, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ujednačavanjem sudske prakse i novim tumačenjem prava, jer je pitanje isplate naknade za ishranu u toku rada i regresa za godišnji odmor dovoljno razjašnjeno u sudskoj praksi, a obrazloženja pobijanih presuda, za odluku o usvajanju tužbenog zahteva tužioca u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava, u vezi sa zakonskim razlozima datim za usvajanje tužbenog zahteva, tako da nema potrebe za izuzetno dozvoljenom revizijom prvotuženog u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade na ime regresa i toplog obroka podneta je sudu dana 26.12.2017. godine.
U ovom sporu iz radnog odnosa koji se odnosi na potraživanje u novcu, u kome vrednost predmeta spora od 99.202,00 dinara ne prelazi 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija prvotuženog nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić