Rev 4866/2018 3.1.3.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4866/2018
26.02.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Veličković advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Akesntije Petrović advokat iz ..., VV i GG, obe iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3236/16 od 28.08.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 26.02.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3236/16 od 28.08.2017. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene BB za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3236/16 od 28.08.2017. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu - Sudska jedinica Topola P 59/15 od 13.05.2016. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja AA iz ... tražila da se utvrdi da zaostavštinu sada pokojnog DD bivšeg iz ... predstavljaju pokretne stvari: brusilica marke „...“; veliki komplet nemačkih gedora ključeva; dve brusilice marke „..“; krava domaće rase težine 500 kg, stara dve i po godine; krava domaće rase težine 500 kg, stara tri i po godine; tele domaće rase težine 200 kg; 10 ovaca rase „...“, težine po 70-90 kg; 10 jagnjadi rase „...“, težine po 20 kg i četiri svinje crno-bele (šarene) težine po 90 kg; što su tužene dužne da priznaju i trpe da se navedene stvari rasprave u ostavinskom postupku kao zaostavština pokojnog DD bivšeg iz ... . Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena AA je podnela odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 3. i člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se posebno ne ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su članom 407. stav 1. tačke 2. i 3. ZPP predviđene kao razlog za ovaj vanredni pravni lek.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u drugostepenom postupku (nakon rasprave održane na osnovu člana 383. stav 4. ZPP), stranke su ćerke pokojnog DD. Tužilja i tužene VV i GG su nakon udaje napustile domaćinstvo svojih roditelja, dok je tužena AA ostala da živi u tom domaćinstvu. U poslednjih 15 godina svog života otac stranaka nije bio sposoban za privređivanje, tako da je sve radove u poljoprivrednom domaćinstvu obavljala tužena AA, koja se i starala o ocu. U toku trajanja te zajednice pribavljene su sporne pokretne stvari i stoka, koje nisu obuhvaćene popisom stvari u ostaviočevom domaćinstvu izvršenim 02.07.2010. godine, zbog tvrdnje tužene AA da je to njena lična imovina stečena dugogodišnjim radom na očevom imanju.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostepeni sud je, nakon ukidanja prvostepene presude (zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP), odlučio da primenom člana 1. stav 3. Zakona o nasleđivanju odbije tužbeni zahtev. Po nalaženju tog suda, cilj ustanovljavanja prava predviđenog navedenim članom, kojim je propisano da zaostavštinu ne čine predmeti domaćinstva manje vrednosti (pokućstvo, nameštaj, posteljina i slično), koji služe svakodnevnim potrebama ostaviočevih potomaka, njegovog bračnog druga i roditelja ako su sa ostaviocem živeli u istom domaćinstvu, već iste postaju zajednička svojina tih lica), jeste zaštita porodičnog domaćinstva ostavioca. U konkretnom slučaju, imajući u vidu životni standard date sredine, po shvatanju drugostepenog suda sporne stvari su predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba njegovih članova i bez kojih je život u svakodnevnim uslovima nezamisliv.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, sporne stvari nisu predmeti domaćinstva manje vrednosti da se iste, na osnovu člana 1. stav 3. Zakona o nasleđivanju, ne bi uračunale u zaostavštinu oca stranaka. Međutim, i po shvatanju revizijskog suda tužbeni zahtev nije osnovan, ali neosnovanost tužbenog zahteva proizilazi iz stava 4. istog člana.

Prema toj odredbi, zaostavštinu ne čine dobra za koja su ostaviočevu imovinu uvećali njegovi potomci koji su sa njime živeli u zajednici i svojim trudom, zaradom ili inače mu pomagali u privređivanju, već ta dobra pripadaju potomku srazmerno delu za koji je uvećao ostaviočevu imovinu.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da ostavilac nije bio sposoban za privređivanje u poslednjih 15 godina svog života. Tužena AA je sa ostaviocem živela u zajedničkom domaćinstvu i zbog nesposobnosti oca da privređuje sama je obavljala sve poslove u tom domaćinstvu i starala se o ocu. U takvoj situaciji, sporne pokretne stvari stečene su trudom i privređivanjem tužene AA, kao potomka ostavioca sa kojim je živela u zajedničkom domaćinstvu, zbog čega ne predstavljaju zaostavštinu pokojnog DD koji zbog nesposobnosti za privređivanje iste nije ni mogao steći, već isključivu svojinu tužene AA jer su stečene njenim radom u tom domaćinstvu.

Shodno izloženom, iako su osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni člana 1. stav 3. Zakona o nasleđivanju, ovim vanrednim pravnim lekom se neosnovano pobija odluka o odbijanju tužbenog zahteva koja je, po oceni revizijskog suda, u skladu sa stavom 4. istog člana.

O troškovima postupka, imajući u vidu uspeh stranaka u celokupnom sporu, odlučeno je pravilnom primenom člana 153. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Troškovi odgovora na reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu bili nužni i neophodni za vođenje ove parnice, zbog čega je primenom člana 165. stav 1. u vezi sa članom 154. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić