Rev2 3421/2019 3.19.1.25.1.4 posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3421/2019
12.12.2019. godina
Beograd

 

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Vesne Subić i Ljubice Milutinović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Oleg Koprivica, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektor za vanredne situacije, Odeljenje za vanredne situacije iz Zrenjanina, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zrenjaninu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1045/19 od 17.05.2019. godine, u sednici održanoj 12.12.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1045/19 od 17.05.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1045/19 od 17.05.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu P1 185/18 od 27.12.2018. godine, u prvom stavu izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti suda. U drugom stavu izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor mesne nenadležnosti Osnovnog suda u Pančevu. U trećem stavu izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tužena obavezana da tužiocu, na ime razlike zarade po osnovu dežurstva van radnog vremena (pripravnost) za period od aprila 2015. godine do januara 2016. godine, isplati ukupan iznos od 31.300,45 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene mesečne iznose počev od dana dospelosti svakog iznosa do isplate, u visini i od datuma bliže označenih u tom stavu. U četvrtom stavu izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.812,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1045/19 od 17.05.2019. godine, godine, u prvom stavu izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. U drugom stavu izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom i na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). U drugom stavu istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. ZPP zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj.

Naime, presuđenjem u ovoj parnici nije odstupljeno od sudske prakse u kojoj je raspravljeno pitanje prava policajaca i ovlašćenih službenih lica na uvećanu platu po osnovu dežurstva van radnog vremena - pripravnosti, koja nije priznata kroz dodatni koeficijent za obračun plate tužiocu. Kako je drugostepena presuda doneta u skladu sa usaglašenom sudskom praksom, prihvatanje odlučivanja o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj ne bi uticalo na drugačiji ishod spora, zbog čega je primenom odredbe člana 404. ZPP odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni kasacioni sud nalazi da izjavljena revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Tužba u ovoj parnici podneta je 01.03.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 31.300,45 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić