
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 27172/2023
09.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., Opština Žitorađa, čiji je punomoćnik Katarina Stojmenović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Žitorađa, koju zastupa Opštinsko javno pravobranilaštvo, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Prokuplju Gž 820/23 od 17.08.2023. godine, u sednici održanoj 09.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Prokuplju Gž 820/23 od 17.08.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Prokuplju Gž 820/23 od 17.08.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 4091/21 od 21.02.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je tužena izgradnjom nekategorisanog puta Staro Momčilovo-Dubovo, izuzela iz prava svojine tužioca deo k.p. br. .. KO ... u ukupnoj površini od 47 m2. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu po osnovu naknade za zemljište koje mu je izuzeto iz prava svojine isplati iznos od 14.100,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, utvrđeno je pravo svojine tužene na delu k.p. br. .. KO ..., u ukupnoj površini od 47 m2, sa udelom od 4/21, upisanoj u LN br. .. KO ..., pa je ona ovlašćena da izvrši promenu vlasništva kod nadležne Službe za katastar nepokretnosti Žitorađa, tako što će se upisati tužena Opština Žitorađa kao vlasnik dela navedene parcele, a ispisati tužilac kao vlasnik. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 109.300,00 dinara.
Viši sud u Prokuplju je, rešenjem Gž 820/23 od 17.08.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačio rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke presude Osnovnog suda u Prokuplju P 4091/21 od 21.02.2023. godine, tako što je tužena obavezana da tužiocu na ime parničnih troškova, umesto dosuđenog iznosa od 109.300,00 dinara, isplati iznos od 158.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu na ime troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 21.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Protiv rešenja drugostepenog suda tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/11...18/20), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Na osnovu odredbe člana 420. stav 6. istog Zakona, u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.Predmet tražene pravne zaštite je odluka o troškovima parničnog postupka koju sud donosi na osnovu uspeha parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, pa s tim u vezi nema uslova za ujednačavanje sudske prakse.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije revidenta na osnovu odredbe člana 410. stav 2. u vezi člana 420. stav 6. Zakona parničnom postupku i utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Odredbom člana 28. Zakona parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđenje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u tom Zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.), dok se kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).
Imajući u vidu da revident revizijom pobija odluku o troškovima postupka koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može da izjavi u smislu odredbe člana 420. Zakona parničnom postupku, to revizija izjavljena protiv ove vrste odluke, koja se odnosi na sporedno traženje nije dozvoljena. Preinačenje odluke o troškovima postupka reviziju ne čini dozvoljenom ni prema odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona parničnom postupku, jer je preinačena odluka o sporednom, a ne o glavnom zahtevu stranke.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković