Rev 22778/2024 3.19.1.25.1.3; 3.1.4.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22778/2024
27.11.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca – protivtuženog Bojana Milića iz Bora, čiji je punomoćnik dr Aleksandar Milić, advokat iz Negotina, protiv tužene – protivtužilje Milene Miljković Milić iz Bora, čiji je punomoćnik Gordana Riđić Đurić, advokat iz Bora i u parnici tužilje maloletne Kristine Milić iz Bora, koju zastupa zakonski zastupnik majka Milena Miljković Milić iz Bora, čiji je punomoćnik Gordana Riđić Đurić, advokat iz Bora, protiv tuženog Bojana Milića iz Bora, radi razvoda, poveravanja deteta, uređenja ličnih odnosa i izdržavanja deteta, odlučujući o reviziji tužioca – protivtuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 254/24 od 12.06.2024. godine, u sednici održanoj 27.11.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca – protivtuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 254/24 od 12.06.2024. godine u delu stava prvog izreke kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužioca – protivtuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru P2 29/23 od 25.03.2024. godine u stavu prvom izreke.

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca – protivtuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 254/24 od 12.06.2024. godine u preostalom delu stava prvog izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P2 29/23 od 25.03.2024. godine, stavom prvim izreke, razveden je brak parničnih stranaka zaključen 30.09.2017. godine pred matičarem u Boru, Grad Bor, upisan u matičnu knjigu venčanih za matično područje Bor, pod tekućim brojem 183 za 2017. godinu. Stavom drugim izreke, usvojen je protivtužbeni zahtev tužene – protivtužilje Milene Miljković Milić prema tužiocu – protivtuženom Bojanu Miliću, pa je maloletna ćerka stranaka Kristina Milić iz Bora, rođena 08.01.2019. godine u Boru poverena tuženoj – protivtužilji kao majci na samostalno vršenje roditeljskog prava koje obuhvata čuvanje i podizanje, vaspitanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje, te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta, uz odluku da se prebivalištem maloletne smatra prebivalište i adresa majke. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca – protivtuženog Bojana Milića protiv tužene – protivtužilje Milene Miljković Milić, kojim je traženo da se maloletna ćerka stranaka Kristina Milić poveri tužiocu – protivtuženom kao ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, određen je način održavanja ličnih odnosa maloletne Kristine Milić sa ocem. Stavom petim izreke, odlučeno je o doprinosu tužioca – protivtuženog izdržavanju maloletne ćerke. Stavom šestim izreke, odbijen je predlog za određivanje privremene mere kojom bi se odredio način održavanja ličnih odnosa maloletne ćerke sa ocem do okončanja postupka. Stavom sedmim izreke, tužilac – protivtuženi je obavezan da tuženoj – protivtužilji nadoknadi parnične troškove.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 254/24 od 12.06.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca – protivtuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je u preostalom delu ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stava prvog izreke, tužilac – protivtuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući presudu u pobijanom delu u smislu odredbi članova 403. stav 2. tačka 1. i 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23) i članova 208. i 227. stav 2. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“ br. 18/05 ... 6/15), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija u delu kojim se pobija odluka o razvodu braka nedozvoljena, a u preostalom delu neosnovana.

Po navedenim zakonskim odredbama, dozvoljenost revizije ceni se po pravilima Porodičnog zakona, kao posebnog zakona. Porodični zakon predviđa da je revizija u porodičnim odnosima uvek dozvoljena, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno (član 208.), a da se pravnosnažna presuda u bračnom sporu ne može pobijati vanrednim pravnim lekovima u pogledu dela u kome je doneta odluka o poništenju ili razvodu braka (član 227. stav 2.). Iz navedenih razloga, odluka u stavu prvom izreke doneta je na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP.

U postupku donošenja presude u preostalom delu, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene članom 374. stav 2. tačke 1, 7. i 12. ZPP, na koje je revizijom ukazano po odredbama člana 407. ZPP nisu predviđene kao razlog zbog kog se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, brak stranaka koji je pravnosnažno razveden, sklopljen je 30.09.2017. godine. U toku braka rođena je zajednička maloletna ćerka Kristina 08.01.2019. godine. Zajednica života supružnika prekinuta je novembra 2022. godine, od kog vremena tužena – protivtužilja, majka, faktički samostalno vrši roditeljsko pravo nad maloletnim detetom. Prema nalazu i mišljenju nadležnog organa starateljstva, oba roditelja imaju adekvatne uslove za rast i razvoj deteta i poseduju kapacitete za nesmetano obavljanje roditeljske dužnosti. Uzrast i pol deteta, kao i doslednost u vaspitavanju deteta, razvijena bliskost kojom se obezbeđuje bezbednost i stabilnost razvoja, opredeljuju predlog organa starateljstva da se majci poveri samostalno vršenje roditeljskog prava.

Nižestepeni sudovi, sa polazištem na ovako utvrđene činjenice i mišljenje organa starateljstva odluku o suprotstavljenim zahtevima stranaka za samostalno vršenje roditeljskog prava zasnivaju na odredbi člana 77. stav 3. Porodičnog zakona.

Po stanovištu Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi doneli presudu u pobijanom delu, u skladu sa dužnošću da u bračnom sporu odluče o vršenju roditeljskog prava po odredbi člana 226. stav 1. Porodičnog zakona.

Maloletna Kristina je sada u uzrastu od pet godina, od faktičkog prekida bračne zajednice novembra 2022. godine živi sa majkom koja ima dosledan vaspitni stil i razvila je bliskost sa detetom, pa je odluka koja je doneta uz uvažavanje mišljenja organa starateljstva u skladu sa najboljim interesom maloletnog deteta, koji je po odredbama članova 6. stav 1. i 266. stav 1. Porodičnog zakona imperativ u sporovima za vršenje roditeljskog prava.

Tužilac – protivtuženi u razlozima revizije ne navodi zbog čega smatra da je pogrešno primenjeno materijalno pravo, već se njegovi navodi ograničavaju na ukazivanje da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u pogledu sastava prvostepenog suda i uredenosti podnesaka, koje zakonom nisu predviđene kao razlog zbog koga se revizija može izjaviti.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

VG