
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1761/2024
28.01.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Gordane Kojić, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Irene Đorđević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K. 114/23 od 01.03.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1.br. 399/2024 od 01.10.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 28.01.2025. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Irene Đorđević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K. 114/23 od 01.03.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1.br. 399/2024 od 01.10.2024. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu K. 114/23 od 01.03.2024. godine delimično je stavljena van snage pravnosnažna presuda Višeg suda u Nišu K. 94/18 od 12.12.2018. godine u odnosu na okrivljenog AA i to samo u delu odluke o kazni i troškovima krivičnog postupka, tako što je Viši sud u Nišu okrivljenog AA, zbog izvršenja krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, za koje je navedenom pravnosnažnom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatovra u trajanju od 4 godine u koju mu je uračunato vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora po pravnosnažnoj presudi Višeg suda u Nišu K. 94/18 od 12.12.2018. godine od 07.07.2022. godine do 26.10.2022. godine, vreme provedeno u pritvoru od 26.10.2022. godine do 01.08.2023. godine, vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora po nepravnosnažnoj presudi Višeg suda u Nišu K 97/22 od 07.06.2023. godine od 01.08.2023. godine do 15.11.2023. godine, kao i vreme provedeno u pritvoru od 15.11.2023. godine pa nadalje. Odlučeno je i o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1.br. 399/2024 od 01.10.2024. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Nišu, okrivljenog AA i njegovog branioca, advokata Irene Đorđević i presuda Višeg suda u Nišu K. 114/23 od 01.03.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA - advokat Irena Đorđević u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje ili iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (čl. 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti označava bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koju obrazlaže navodima da se presuda zasniva na dokazu na kome se ne može zasnivati. Kao nezakonit dokaz branilac označava odbranu okrivljenog BB datu u Policijskoj upravi za Grad Beograd, do koje se došlo na nezakoniti način, odnosno upotrebom fizičke i psihičke torture nad okrivljenim BB od strane policijskih službenika.
Iznete navode zahteva Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane, a ovo iz sledećiih razloga:
Iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljeni BB odbranu izneo u PU za Grad Beograd dana 07.08.2009. godine u službenim prostorijama MUP RS, PU za Grad Beograd pred ovlašćenim službenim licima u prisustvu branioca po službenoj dužnosti advokata Rajne Đurić, sa kojom je, a nakon što je upozoren o svojim pravima iz člana 5, 13. i 89. ZKP i pošto mu je predočeno koja mu se krivična dela krivičnim prijavama stavljaju na teret, obavio poverljiv razgovor, naveo da želi da iznese svoju odbranu. Iz zapisnika proizlazi da je u neometanom kazivanju izneo svoju odbranu, a zatim i odgovarao na postavljena pitanja, a da su potom okrivljeni BB i njegov branilac advokat Rajna Đurić predmetni zapisnik potpisali bez ikakvih primedbi. Dalje, iz spisa predmeta proizlazi da je Vrhovni kasacioni sud u predmetu Kzz 1040/2019 odlučivao o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB – advokata Miloša Mandžukića i između ostalog, cenio navode odbrane ovog okrivljenog - da je izjavu dao zbog upotrebe fizičke i psihičke torture nad njim od strane policijskih službenika i našao da je odbrana okrivljenog BB izneta pred ovlašćenim službenim licima MUP-a RS PU Beograd o kojoj je sačinjen zapisnik KU 12006/09 od 07.08.2009. godine dokaz pribavljen u zakonito sprovedenom postupku, te da se zahtevom branioca okrivljenog BB– advokata Miloša Mandžukića, u tom delu, neosnovano ukazuje da su pobijane pravnosnažne presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Imajući u vidu navedeno, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac ukazuje i na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 2) ZKP navodima da je u ovom krivičnom postpuku postupao Viši sud u Nišu, koji je stvarno i mesno nenadležan za postupanje u konkretnoj krivičnoj stvari. Po stavu odbrane, Viši sud u Nišu nije stvarno i mesno nadležan za postupanje u ovoj krivičnoj stvari, jer je okrivljeni AA državljanin Bosne i Hercegovine gde ima i prijavljeno prebivalište, kao i da isti nikada nije imao prebivalište u Republici Srbiji.
Pored iznetog, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenčino stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, iznoseći sopstvenu ocenu izvedenih dokaza, sopstveno viđenje odlučnih činjenica koje iz tih dokaza proizlaze suprotno oceni i činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda iznetim u pobijanim presudama. Naime, branilac okrivljenog detaljno analizira dokaze izvedene u toku postupka, zapisnik „... international bag“ od 06.06.2009. godine, zapisnik o uviđaju, nalaz i mišljenje Kliničnog centra univerziteta u Sarajevu od 25.05.2010. godine, zapisnik o prepoznavanju, odbranu prvookrivljenog BB, odbranu okrivljenog AA... i na svojim činjeničnim zaključcima zasniva stav da u odnosu na okrivljenog AA nije utvrđeno da je isti učinio krivično delo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 440. i člana 438. stav 1. tačka 2) ZKP, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog, u navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Irina Ristić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković