
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19467/2024
02.10.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Olga Vukosavljević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž rr 218/23 od 27.05.2024. godine, u sednici održanoj 02.10.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž rr 218/23 od 27.05.2024. godine.
PREINAČUJU SE presuda Višeg suda u Čačku Gž rr 218/23 od 27.05.2024. godine i presuda Osnovnog suda u Čačku Prr1 41/22 od 20.04.2023. godine, tako što SE OBAVEZUJE tužena da tužilji na ime naknade imovinske štete izazvaen povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati priznato novčano potraživanje po rešenju Trgovinskog suda u Beogradu St 22/02 od 1.110,27 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.06.2022. godine pa do isplate, dok se ODBIJA, kao neosnovan, zahtev tužilje, u delu kojim je tražila da sud tuženu obaveže da joj isplati zakonsku zateznu kamatu na priznati iznos potraživanja od 1.110,27 dinara, za period od 01.07.2013. godine do 12.06.2022. godine, a tužena obavezuje da tužilji naknadi troškove celog postupka od 70.500,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku Prr1 41/22 od 20.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud tuženu obaveže da joj na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku (predmet Privrednog suda u Beogradu St 59/10) isplati priznato novčano potraživanje po rešenju Trgovinskog suda u Beogradu St 22/02 od 1.110,27 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2013. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Viši sud u Čačku je, presudom Gž rr 218/23 od 27.05.2024. godine, stavom I izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužilje i potvrdio presudu Osnovnog suda u Čačku Prr1 41/22 od 20.04.2023. godine. Stavom II izreke, odbijen je zahtev tužilje za dosuđenje troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu posebnu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na potrebu ujednačavanja sudske prakse u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju je potrebno ujednačavanje sudske prakse o pravu tužilje na naknadu neimovinske štete u odnosu na tuženu, pa je Vrhovni sud odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnm rešenjem Privrednog suda u Beogradu R4 St 1984/21 od 25.06.2021. godine, usvojen je prigovor predlagača, ovde tužilje, i utvrđena joj je povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Beogradu St 59/2010, te je naloženo stečajnom sudiji u tom predmetu da u roku od četiri meseca preduzme neophodne mere i radnje koje su potrebne da bi se pristupilo unovčenju imovine stečajnog dužnika. Stečajni sudija se, na zahtev suda, izjasnio da je tužilja blagovremeno podnela prijavu potraživanja na osnovu izostale zarade u stečajnom postupku nad ''Jugobankom'', 19.03.2002. godine, broj prijave 791 u iznosu od 12.213,38 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.01.2022. godine do isplate. Na ročištu za ispitivanje prijave potraživanje koje je održano 22.05.2003. godine pred Trgovinskim sudom u Beogradu, potraživanje pod rednim brojem 791 je priznato u iznosu od 385,27 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom do 30.06.2013. godine. Na glavni dug od 385,27 dinara tužilji je obračunata zakonska kamata, zaključno sa 30.06.2013. godine u iznosu od 725,00 dinara. Stečajni postupak nad stečajnim dužnikom ''Jugobanka'' a.d. Beograd otvoren je rešenjem Trgovinskog suda od 03.01.2002. godine i dalje je u toku. Na osnovu izveštaja Poverenika stečajnog upravnika koji je kao prilog dostavljen uz izveštaj stečajnog sudije, utvrđeno je da na dan 05.07.2001. godine ne postoji državni niti društveni kapital, već postoji samo akcijski kapital Agencije za osiguranje depozita. Univerzalni pravni sukcesor navedene Agencije je Agencija za osiguranje depozita osnovana Zakonom o Agenciji za osiguranje depozita dana 25.07.2005. godine (''Službeni glasnik RS'', br. 14 od 04.02.2015. godine i 51 od 25.05.2017. godine).
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su tužbeni zahtev tužilje odbili nalazeći da stečajni dužnik u predmetu Privrednog suda u Beogradu St 59/10 nije privredno društvo koje posluje sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom.
Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pogrešno primenili materijalno pravo.
Odredbom člana 31. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, br. 40/2015), propisana je objektivna odgovornost Republike Srbije za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku.
Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su, bez njihove krivice, ostala neizvršena i u postupku stečaja vođeni nad stečajnim dužnikom za većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku (Zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 02.11.2018. godine).
U konkretnom slučaju, tužilji je u stečajnom postupku vođenim u predmetu St 59/2010 nad stečajnim dužnikom ''Jugobanka'' a.d., priznato novčano potraživaenje iz radnog odnosa. Stečajni dužnik je od 2001.godine poslovao kao privredni subjekt sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom. Odlukom Saveta Agencije Savezne Republike Jugoslavije za osiguranje depozita i sanaciju banaka O br. BS 38/2001 od 05.07.2001. godine, donetom na osnovu odredbi članova 8. i 12. Zakona o sanaciji, stečaju i likvidaciji banaka (''Službeni list SFRJ'', br. 84/89 i 63/90 i ''Službeni list SRJ'', br. 37/93 ... 44/98), proglašene su nevažećim sve do tada emitovane akcije označene banke, čime su prestala sva prava njenih akcionara i oni obavezani da u roku od 30 dana od dana objavljivanja javnog poziva vrate banci akcije, odnosno potvrde o vlasništvu akcija, u suprotnom smatraće se da su njihove akcije nevažeće i da po tom osnovu gube svojstva akcionara. Istog dana, Agencija je donela i odluku O br. BS 39/2001 o emitovanju akcija banke na ime inicijalnog uloga Agencije, radi pokretanja postupka sanacije banaka, koje će Agencija otkupiti u celosti odmah po njihovom emitovanju. Univerzalni pravni sukcesor te Agencije je Agencija za osiguranje depozita osnovana Zakonom o agenciji za osiguranje depozita (''Službeni glasnik RS'', br. 61 od 25.07.2015. godine), čiji položaj, organizacija, ovlašćenja i funkcije su uređeni Zakonom o agenciji za osiguranje depozita (''Službeni glasnik RS'', br. 14/15 i 51/17). U odredbi člana 7.tog Zakona, propisana su sredstva koja Agencija za osiguranje depozita koristi za svoje poslovanje, a u članu 9., da je Vlada Republike Srbije dužna da, na zahtev Agencije, po hitnom postupku donese odluku o obezbeđenju sredstava iz budžeta Republike Srbije ili zaduživanje u zemlji i inostranstvu na osnovu akta Narodne skupštine i u skladu sa Zakonom o budžetu i Zakonom kojim se reguliše javni dug.
Na osnovu izloženog, sledi da postoji odgovornost tužene za imovinsku štetu koju tužilja potražuje u ovom sporu, u smislu odredbe člana 31. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, u visini neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja ''Jugobanka'' a.d., čiji je kapital od 05.07.2001. godine u vlasništvu Agencije za osiguranje depozita i sanaciju banaka, a čiji je pravni sledbenik Agencija za osiguranje depozita. Na priznato potraživanje, tužilji pripada i zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe (13.06.2022.godine), pošto je tužena od tada u docnji, u smislu odredbe člana 324. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, dok u periodu pre podnošenja tužbe tužena nije bila u docnji, a obaveza plaćanja zakonske zatezne kamate je sankcija za docnju.
Pošto je preinačio odluku protiv koje je izjavljen pravni lek, Vrhovni sud je odlučivao o troškovima celog postupka, u smislu odredbe člana 165.stav 2. Zakona o parničnom postupku. Tužilji su priznati troškovi koje je imala na ime angažovanja punomoćnika, advokata za sastav tužbe i jednog podneska od po 9.000,00 dinara, zastupanje na jednom neodržanom ročištu od 6.000,00 dinara i jedenom održanom ročištu od 10.500,00 dinara, sastav žalbe i revizije od po 18.000,00 dinara, u granicama njenog opredeljenog zahteva u smislu odredbe člana 163. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a primenom važeće Advokatske tarife.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 416. stav 1. u vezi odredbe člana 153. stav 1. i 154 . Zakona o parničnom postupku, pošto delimičan neuspeh tužilje u delu zahteva za kamatu nije bio od uticaja na odluku o troškovima .
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković