
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16601/2024
15.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Toni Čabraja, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća „Elektroprivreda“ Beograd i javnog izvršitelja PR BB iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 21702/21 od 06.03.2024. godine, u sednici održanoj 15.05.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 21702/21 od 06.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 21702/21 od 06.03.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 18309/19 od 23.02.2021. godine, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti istaknut od strane drugotužene kao neosnovan (stav prvi izreke). Odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu na ime sticanja bez osnova isplate iznos od 15.150,86 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 26.10.2013. godine do konačne isplate i to na sledeći način: prvotuženi Javno preduzeće „Elektroprivreda Srbije“ Beograd da mu na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 6.265,94 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 26.10.2013. godine do isplate i na ime troškova izvršenja iznos od 3.414,59 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.10.2017. godine; drugotužena javni izvršitelj PR BB iz ... da tužiocu na ime sticanja bez osnova isplati na ime naplaćenih troškova izvršenja iznos od 2.160,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.10.2017. godine do isplate, kao neosnovan (stav drugi izreke). Odbijen je zahtev tužioca i zahtev prvotuženog za naknadu troškova postupka (stav treći izreke). Obavezan je tužilac da drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 51.000,00 dinara (stav četvrti izreke). Tužilac je oslobođen plaćanja sudskih taksi (stav peti izreke).
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 21702/21 od 06.03.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 18309/19 od 23.04.2021. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom propisanih razloga i predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23 – drugi zakon) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o obligacionim odnosima člana 210. i 214. odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obavežu tuženi da mu isplate novčane iznose na ime sticanja bez osnova.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene presude donete uz pravilnu primenu materijalnog prava i u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem ili pravnim osnovom. Tužilac nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizilazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjeninoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja i okolnosti slučaja. Pored navedenog revizijom se osporava ocena dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne predstavlja dozvoljen razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije. Primena ovog instituta predviđena je isključivo za pitanje materijalnog prava, pa je potrebno da se u reviziji jasno navede pravno pitanje čije se razmatranje predlaže i obrazloži potreba njegovog razmatranja u smislu ispunjenosti uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP, što u konkretnom slučaju nije urađeno.
Stoga, po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa i pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozovljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 21.08.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 15.200,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tužioca nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Iz tog razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
