
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1202/2016
24.05.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Pešić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Grad Niš – Uprava za poljoprivredu i razvoj sela, koju zastupa Gradsko javno pravobranilaštvo, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2052/15 od 05.11.2015. godine, u sednici održanoj 24.05.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2052/15 od 05.11.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 100/14 od 10.06.2015. godine, stavom prvim i drugim izreke, poništena su kao nezakonita rešenja tuženog : od 12.12.2013. godine, kojim je tužilji sa tim datumom prestao radni odnos pre isteka roka na koji je zasnovan i rešenje od 08.01.2014. godine, kojim je odbijen prigovor tužilje izjavljen protiv rešenja o prestanku radnog odnosa, a odbijen zahtev tužilje za vraćanje na rad. Tuženi je obavezan da tužilji na ime troškova postupka isplati 13.250,00 dinara, a zahtev za isplatu iznosa preko navedenog odbijen je kao neosnovan.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2052/15 od 05.11.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje, a prvostepena presuda potvrđena u delu stava drugog izreke, kojim je odbijen zahtev tužilje za vraćanje na rad. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je preinačena u stavu prvom i preostalom delu stava drugog izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev za poništaj rešenja tužene od 12.12.2013. godine, kojim je tužilji sa tim datumom prestao radni odnos pre isteka roka na koji je zasnovan i rešenja od 08.01.2014. godine, kojim je odbijen prigovor tužilje izjavljen protiv rešenja od 12.12.2013. godine. Stavom trećim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka, tako što je tužilja obavezana da tuženom naknadi troškove postupka od 54.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju po konkursu objavljenom u dnevnom listu ''…'' 26.07.2013. godine, za prijem u radni odnos jednog izvršioca za poslove radnog mesta razvoja socio-ruralne infrastrukture, tužilja je kod tužene zasnovala radni odnos na određeno vreme do godinu dana, rešenjem od 02.09.2013. godine. Rešenjem od 12.12.2013. godine , utvrđeno je da tužilji prestaje radni odnos pre isteka roka na koji je zasnovan. Protiv tog rešenja tužilja je izjavila prigovor koji je odbijen rešenjem načelnika Uprave od 08.01.2014. godine. Po izvršenom redovnom inspekcijskom nadzoru upravni inspektor je predložio meru prestanka radnog odnosa tužilje, koja je zasnovala radni odnos na određeno vreme, suprotno članu 37. Zakona o radu, nakon čega je načelnik Uprave za poljoprivredu i razvoj sela postupajući po predloženoj meri doneo ovde pobijano rešenje o prestanku radnog odnosa .
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je poništio pobijana rešenja, a odbio zahtev tužilje za vraćanje na rad.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u usvajajućem delu, tako što je odbio zahtev tužilje za poništaj pobijanih rešenja, a u preostalom delu odbio žalbu tužilje i potvrdio prvostepenu presudu. Za svoju odluku dao je razloge koje u svemu kao pravilne i potpune prihvata i Vrhovni kasacioni sud.
Odredbom člana 64 a) stav 2. tačka 1. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, propisano je da se zaposlenom otkazuje radni odnos ako se u roku od jedne godine od zasnivanja radnog odnosa utvrdi da je radni odnos zasnovan suprotno zakonu. Prema članu 37. Zakona o radu (Službeni glasnik RS br.24/05,...54/09) radni odnos zasniva se na određeno vreme čije je trajanje unapred određeno kada su u pitanju: sezonski poslovi, rad na određenom projektu, povećanje obima posla koji traje određeno vreme i sl. za vreme trajanja tih potreba, s tim što tako zasnovan radni odnos neprekidno ili sa prekidima ne može trajati duže od godinu dana.
Rešenjem načelnika tužene od 02.09.2013. godine, tužilja je zasnovala radni odnos kod tužene na određeno vreme na radnom mestu „poslovi razvoja socio-ruralne infrastrukture“, koji su u to vreme bili sistematizovani Pravilnikom o sitematizaciji poslova i upražnjeni.
U postupku redovnog inspekcijskog nadzora, upravna inspekcija je utvrdila da je sa tužiljom radni odnos na određeno vreme zasnovan suprotno članu 37. Zakona o radu, zbog čega je načelniku tuženog predložila donošenje rešenja o prestanku radnog odnosa tužilji.
Kako je u roku od jedne godine od zasnivanja radnog odnosa utvrđeno da je tužilja zasnovala radni odnos na određeno vreme, suprotno članu 37.Zakona o radu, radi obavljanja poslova koji nemaju karakter sezonskih poslova, poslova na određenom projektu ili zbog povećanog obima poslova, već poslova koji su aktima tuženog u tom momentu bili sistematizovani i upražnjeni, nastao je osnov iz člana 64.a) stav 2. tačka 1. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, za donošenje rešenja, kojim je utvrđeno da tužilji prestaje radni odnos pre isteka roka na koji je zasnovan, pa nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Ostalim navodima revizije ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijane presude, pa je Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Predrag Trifunović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić