
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1472/2016
14.06.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Antić, advokat iz ..., protiv tužene OŠ ''BB'' iz ..., radi poništaja odluke, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2552/15 od 23.10.2015. godine, u sednici održanoj 14.06.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2552/15 od 23.10.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Surdulici P1 6/15 od 08.05.2015. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se ponište kao nezakonite odluke tužene OŠ ''BB'' broj … od 24.12.2014. godine i odluka broj … od 30.12.2014. godine i da se naloži tuženoj da ponovo sprovede postupak odlučivanja po raspisanom konkursu u listu ''VV'' od 29.10.2014. godine za mesto vaspitača predškolskih ustanova. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da naknadi troškove parničnog postupka od 3.800,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2552/15 od 23.10.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu 1. izreke. Preinačena je odluka o troškovima tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužena je na osnovu dobijene saglasnosti Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Školske uprave ... 2014/13 od 07.10.2014. godine raspisala konkurs za prijem u radni odnos vaspitača u pripremnom predškolskom odeljenju na određeno vreme do 31.08.2015. godine. Oglas je objavljen u listu ''VV'' i u oglasnim novinama NSZ 29.10.2014. godine. Na konkurs se javilo četiri kandidata među kojima i tužilja. Na psihološkoj proceni sposobnosti za rad sa decom i učenicima zakazanoj za 12.12.2014. godine odazvali su se kandidati GG i tužilja. Posle razmatranja priložene dokumentacije oba kandidata i rezultata psihološke procene, direktor tužene je doneo odluku broj ... od 24.12.2014. godine da se primi kandidat GG sa stečenim višim obrazovanjem. Protiv ove odluke tužilja je podnela prigovor Školskom odboru tužene koji je odlukom broj ... od 30.12.2014. godine odbijen kao neosnovan.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili zahtev tužilje za poništaj ovako donetih odluka.
Po članu 120. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja za zasnivanje radnog odnosa potrebno je da lice ima odgovarajuće obrazovanje, da ima psihičku, fizičku i zdravstvenu sposobnost za rad sa decom i učenicima, da nije osuđivan pravnosnažnom presudom za krivična dela utvrđena ovim članom, da je državljanin Republike Srbije, da zna jezik na kome se ostvaruje obrazovno-vaspitni rad. Prema članu 121. stav 1. istog zakona poslove vaspitača u predškolskoj ustanovi može da obavlja lice sa stečenim odgovarajućim visokim obrazovanjem na studijama prvog stepena, drugog stepena, studijama u trajanju od tri godine, višim obrazovanjem, odnosno sa odgovarajućim srednjim obrazovanjem u skladu sa posebnim zakonom.
U konkretnom slučaju, oba kandidata, lice koje je po konkursu izabrano i ovde tužilja ispunjavali su uslove za prijem u radni odnos. Diskreciono je pravo direktora, kako to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi koga će od dva kandidata koji ispunjavaju konkursne uslove izabrati za zasnivanje radnog odnosa.
Suprotno revizijskim navodima, uslov za zasnivanje radnog odnosa nije bio posedovanje licence.
Prema članu 122. stav 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja bez licence poslove nastavnika vaspitača i stručnog saradnika može da obavlja, između ostalih, i lice koje je zasnovalo radni odnos na određeno vreme.
Imajući u vidu da je u ovom slučaju raspisan konkurs za prijem u radni odnos vaspitača na određeno vreme, da za zasnivanje radnog odnosa nije propisan uslov posedovanja licence ni po konkursu, ni po zakonu, kao i da je po zakonu predviđeno da po ugovoru o radu na određeno vreme može raditi i lice bez licence (član 122. stav 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja), nisu osnovani revizijski navodi da je u radni odnos primljeno lice koje za to nije ispunjavalo uslove.
Pravilna je i odluka o troškovima postupka doneta na osnovu čl. 153. i 154. ZPP.
Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Predrag Trifunović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić