Rev2 2713/2018 tehnološki višak; 3.5.15.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2713/2018
15.05.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zvonko Lukić iz ..., protiv tužene ''BB'' a.d. ..., koju zastupa Aleksandra Mladenović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2617/17 od 05.04.2018. godine, u sednici održanoj 15.05.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2617/17 od 05.04.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2617/17 od 05.04.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 966/2015 od 23.02.2017. godine, u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke. Tim stavovima prvostepene presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da sud poništi rešenje br. 302 od 26.01.2015. godine, kojim joj prestaje radni odnos otkazom ugovora o radu br. 169 zaključenom 31.08.1981. godine, sa svim pripadajućim aneksima, zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla; kao i zahtev za vraćanje na rad na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i obrazovanju. Tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove postupka od 174.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je dala odgovor na reviziju i tražila troškove za sastav istog.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), pa je utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tužene bila zaposlena na neodređeno vreme i raspoređena na poslovima višeg šalterskog službenika u ekspozituri u ... . Pobijanim rešenjem tuženog od 26.01.2015. godine otkazan joj je ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njenim radom usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena kod tužene banke, zbog gašenja ekspoziture u kojoj je tužilja bila raspoređena. Pre prestanka radnog odnosa tužilji je isplaćena otpremnina u neto iznosu od 10.200 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate, a radni odnos joj je prestao 29.01.2015. godine. Upravni odbor banke je u postupku restrukturiranja i sprovođenja organizacionih promena, dana 29.12.2014. godine usvojio novi Pravilnik o organizacionoj strukturi BB a.d. ..., koji je stupio na snagu 06.01.2015. godine, sa poslednjom izmenom od 26.01.2015. godine, koja je istog dana stupila na snagu iz naročito opravdanih razloga utvrđenih prilikom donošenja, sa primenom od 30.01.2015. godine. Na osnovu tog Pravilnika Izvršni odbor banke je usvojio novi Pravilnik o sistematizaciji poslova tužene, dana 06.01.2015. godine, koji je stupio na snagu 16.01.2015. godine, sa poslednjom izmenom od 16.01.2015. godine koja je istog dana stupila na snagu iz naročito opravdanih razloga utvrđenih prilikom donošenja, sa primenom od 30.01.2015. godine. Tim Pravilnikom ukinuta je ekspozitura u ..., gde je tužilja obavljala poslove. Nacrt Programa rešavanja viška zaposlenih dostavljen je na mišljenje reprezentativnom sindikatu i Nacionalnoj službi za zapošljavanje, pa je po pribavljenim mišljenjima utvrđeno da ne postoji mogućnost da se licima koja su određena za višak zaposlenih zapošljavanje omogući premeštajem na druge poslove, prekvalifikacijom, dokvalifikacijom ili primenom drugih mera za njihovo zapošljavanje. Upravni odbor tužene usvojio je Program rešavanja viška zaposlenih 21.01.2015. godine, koji je objavljen na oglasnoj tabli tužene i stupio na snagu 29.01.2015. godine. Takođe je utvrđeno da je VV zaposlena u Ekspozituri ... premeštena od 01.07.2015. godine u ekspozituru u Savskoj za rad sa klijentima na poslovima tekućih računa i platnih kartica (na osnovu aneksa od 26.06.2015. godine).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u nižestepenim presudama pravilno je primenjeno materijalno pravo iz članova 153. - 156, 158, 179. stav 5. i 191. stav 1. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/05...75/2014), kada je odbijen zahtev tužilje za poništaj rešenja tužene od 26.01.2015. godine, kojim joj je otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njenim radom, a tužena obaveže da je vrati na rad.

Prema članu 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

U konkretnom slučaju, tužilji je otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njenim radom, jer je novim Pravilnikom o sistematizaciji poslova od 06.01.2015. godine, sa primenom od 30.01.2015. godine, ukinuta cela ekspozitura u ..., u kojoj je tužilja obavljala poslove višeg šalterskog službenika. Pre donošenja osporenog rešenja tuženi je ispoštovao postupak propisan čl. 153. - 160. Zakona o radu, u pogledu donošenja Programa rešavanja viška zaposlenih, njegove sadržine, dostavljanja nadležnim organima radi davanja mišljenja i obavezu isplate otpremnine. Imajući navedeno u vidu tužilji je zakonito prestao radni odnos na osnovu člana 179. stav 5. Zakona o radu, pa nisu ispunjeni uslovi propisani članom 191. stav 1. istog zakona, da se vrati na rad kod tuženog.

Premeštaj zaposlene VV iz ugašene ekspoziture ... u sedište banke u ..., su bez uticaja na zakonitost osporenog rešenja jer je to učinjeno posle isteka roka od tri meseca od dana prestanka radnog odnosa tužilje, u smislu člana 182 ZOR.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Davanje odgovora na reviziju ne predstavlja onaj trošak potreban za vođenje parnice, zbog čega je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić